Sarajevo, 06. april 2016. godine – Od ponedjeljka, 04. aprila 2016. godine, Centar za dijalog – Vesatijja je u saradnji sa Muftijstvom sarajevskim i Medžlisom Islamske zajednice Sarajevo započeo s ciklusom tribina koje će se, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, održavati u Carevoj džamiji poslije akšam namaza.
Tribini su prisustvovali dr. Enes ef. Ljevaković, muftija sarajevski i Suljo ef. Ćerimović pomoćnik glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo. Domaćin je bio hfz. Sadrudin ef. Išerić, imam Sultan Fatihove (Careve) džamije, kojem se ovim putem srdačno zahvaljujemo na toploj dobrodošlici i pomoći oko organizacije tribine.
Prvi gost-predavač bio je akademik dr. Enes Karić, direktor Uprave za nauku i obrazovanje i profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. U svom izlaganju o temi Pobožnost kao odgovornost dr. Karić je rekao kako „u Kur'ānu imamo velike planove pobožnosti i tek je u Kur'ānu kasnije spomenuto ono što muslimani znaju kao ibadet (činjenje vjerskih obreda) poput izgovaranja kelime-i-šehadeta, obavljanje namaza, post u mjesecu Ramazanu, davanja zekata i odlaska na Hadždž. Prethodno, u Kur'ānu imaju dionice gdje se o pobožnosti govori kao o velikoj odgovornosti“. U prilog ovome osvrnuo se na tri ajeta iz sure al-En‘ām (151-153) ističući kako se u njima, praktično, govori o deset Božijih zapovijedi koje se smatraju osnovima pobožnosti, a to su vjera u jednog Boga, dobročinstvo prema roditeljima, zabrana čedomorstva, nepribližavanje bludu i razvratu tj. pobožnost na način odgovornosti prema porodici, zabrana ubijanja ljudi, zaštita imetka obespravljenih i siročadi, naredba o etičkom poslovanju, pravedno svjedočenje, ispunjavanje ugovora sa Bogom i slijeđenje Pravog puta. „Ovih deset zapovijedi“, kako je primijetio dr. Karić, „je objavljeno prije nego što su objavljeni ajeti o namazu, zekatu, ramazanskom postu i Hadždžu.
Dr. Karić je, zatim, ukazao na tri riječi koje se u Kur'ānu često koriste za pobožnost: Birr, Taqwā i Ihsān. Birr (istinska pobožnost) je vjera u Boga, Budući svijet, duhovne civilizacije (meleke), Božije knjige, Božije poslanike i davanje svog imetka rodbini i bližnjima, siročadi, siromasima, putniku namjerniku, prosjacima, obavljanje namaza, davanje zekata ispunjavanje obaveza i ugovora te strpljivost. Taqwā (bogobojaznost) je konstantna svjesnost o Uzvišenom Allahu u svim situacijama. Ihsān (dobročinstvo) je činjenje dobra svim ljudima, a pogotovo socijalno ugroženim kategorijama društva poput siročadi, siromaha, bolesnih itd.
Osvrćući se na pitanje etičke odgovornosti u pobožnosti dr. Karić je istakao kako je „veoma važno da riječi i djela kod vjernika ne budu u koliziji, te da se ne razmeće pobožnošću jer se time ibadeti mogu uništavati“.
U vezi s estetikom u pobožnosti ukazao je na raširenu pojavu kod muslimana koji danas islam pokazuju kao strašnu stvar, dodavši kako „pobožnost nije sila niti bahatost, već je isključivo radi Boga“, shodno kur'ānskom ajetu Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj… (sura: al-Naḥl, 125).
Na kraju, dr. Karić je prisutne podsjetio na kur'ānske ajete u kojima se od vjernika traži da pobožnost bude samo u ime Uzvišenoga Allaha, jer „kada je pobožnost u ime Allaha odmah će i ta pobožnost biti odgovorna i imaće za posljedicu dobro i činjenje dobra“.
