Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Muhamed Jusić: Vesatijja – koncept islamskog srednjeg puta i traganje za mjerom

Imao sam čast i privilegiju da budem član delegacije Rijaseta IZ BiH koja je posjetila Međunarodni centar za promociju srednjeg islamskog puta (El-Merkez el-Alemijj lil- Vesatijje) u Kuvajtu i da učestvujem u seminaru o kur’anskom konceptu vesatijjeta ili srednjeg puta između krajnosti kojima ljudska historija, ali i historija muslimana, obiluje. Naša posjeta je rezultat dogovora reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića s Ministarstvom vakufa Kuvajta pri kojem ovaj centar i djeluje i bila je jedinstvena prilika da se muftije, profesori, novinari i drugi članovi IZ BiH upoznaju sa najnovijim tokovima misli u muslimanskom svijetu, ali i da usvoje nova znanja o prevenciji radikalizma i izopačenih interpretacija islama. Preporod u ovom broju donosi odličan i opsežan izvještaj naše novinarke i učesnice seminara Ajše Hafizović Hadžimešić i nije mi namjera ponavljati detalje sa seminara, ali bih iskoristio priliku da sa našim čitaocima podijelim dio svojih dojmova i zapažanja o ovom putovanju, ali i konceptu vesatijje koji se sve češće spominje u muslimanskim naučnim krugovima, ostavljajući neka od otvorenih pitanja i nedoumice za drugi put.

Prvo što svako onaj ko poznaje prilike u muslimanskom svijetu i tokove savremene islamske misli može primjetiti jesu promjene koje su zahvatile ovaj dio svijeta koji je dugo važio za najkonzervativniju sredinu i u poređenju sa drugim muslimanskim zemljama, čak i arapskog okruženja. Danas se promjene mogu vidjeti ne samo u modernoj arhitekturi zemalja bogatog Arapskog zaljeva i skoro u potpunosti pozapadnjačenom stilu života mladih generacija, nego i u knjižarama u kojima se mogu naći brojna djela koja tretiraju otvorena pitanja muslimanskog svijeta i njihovih društava a ne, kao ne tako davno, samo kompjuterski obrađene reprinte srednjovjekovnih djela islamskih mislilaca.

Čini se da je ovaj dio svijeta odlučan uhvatiti korak sa modernim svijetom, ali ne više samo kroz kupovinu luksuzne robe i neselektivno prihvatanje svega što globalno selo nudi, nego kroz zadržavanje tradicionalnih vrijednosti koje dobrim dijelom počivaju na islamu ili nekoj od njegovih interpretacija. I tu dolazi do izražaja ideja vesatijje, iza koje je u slučaju kuvajtskog centra čiji smo gosti bili, stala i država sa svojim institucijama, kojoj su njeni promotori namijenili ulogu procesa traganja za sredinom i mjerom između tradicionalizma i modernizma. Tako je i moto pod kojim vesatijja djeluje i pod kojim je i seminar u Kuvajtu organizovan „veza sa korijenima i kontakt sa savremenim trenutkom“. To je ustvari pokušaj ponovnog otvaranje vrata idžtihada i pokušaj da se u islamskoj tradiciji razdvoje univerzalne vrijednosti koje ne podliježu promjenama zbog promjene okolnosti u kojima ljudi žive i konkretna pravna rješenja i modeli postizanja tih viših ciljeva Šerijata koji su podložni reviziji i propitivanju. Naši domaćini su više puta naveli primjer imama Eš-Šafije koji je poznat po tome da je imao dva mezheba (dva seta pravnih rješenja), jedan u Iraku i drugi u Egiptu, između ostalog, i zbog različitih okolnosti i stanja društva u kojem je živio. Ako je imam Eš-Šafija živeći u istom vremenskom periodu i istoj državi morao posezati za različitim pravnim rješenjima kako bi praktikovao Šerijat i ako je bio spreman revidirati vlastite stavove, kako onda neko može uskratiti to pravo današnjim muslimanima čija se realnost utoliko razlikuje i obiluje brojnim posebnostima. Čak štaviše, brojni su primjeri kako su ashabi koristili idžtihad i samostalno tragali za novim rješenjima u duhu Šerijata kada bi se od Poslanika, a.s., udaljili desetine kilometara ili na neko vrijeme, a on, a.s., ih je u tome ohrabrivao.

Drugi princip na kojem ideja vesatijje počiva jeste traganje za srednjim putem između različitih razumijevanja islama, odnosno traganje za principima muslimanskog jedinstva.

Verovanje kako se jedinstvo muslimana može postići na način da se svi ujedine oko jedne vizije ili jednog tumačenja vjere je prevaziđeno. Jedino moguće je jedinstvo oko osnovnih principa i vrijednosti uz prihvatanje različitosti u onim pitanjima u kojima su se i ashabi kao i generacija nakon njih razilazili. Zato vesatijja promoviše i ideju međumuslimanskog dijaloga, promovisanja i prihvatanja svih priznatih muslimanskih mezheba i islamskog pluralizma. A to je muslimanskom svijetu koji se zbog trenutnih promjena koje se dešavaju u arapskim zemljama i koračanja prema otvorenim i slobodnim društvima koja neće počivati na jednoumlju i diktaturi više nego potrebno. Tolerantan odnos prema različitom mišljenju je neophodan ne samo zbog političkog pluralizma pred kojim se arapske zemlje nalaze nego kako bi se osigurao unutarmuslimanski vjerski pluralizam, jer smo svjedoci kako se mezhebske i unutarmuslimanske razlike sve češće politiziraju, instrumentaliziraju i koriste kako bi se došlo na vlast, ali i raspirili međumuslimanski sukobi koji svakodnevno odnose stotine života. Pluralizam je nemoguć bez tolerancije a nje nema bez dijaloga. Tek i letimično prelistavanje referenci na temu međumuslimanskog dijaloga pokazuje da takva djela jedva da postoje i da je, naprimjer, daleko više djela o muslimansko-kršćanskom (što je naravno samo po sebi poželjno) dijalogu nego onih koji bi posredovali da se, ako ne prevaziđu, a ono razumiju i prihvate sve untarmuslimanske razlike i posebnosti. Istovremeno, ispisane su čitave biblioteke međusektaške propagande kojom se svi oni koji misle drugačije optužuju za nevjerništvo, izdaju islama i promovisanje zablude. Vesatijja traga za principima koji bi na zdravim osnovama postavili temelje međumuslimanskog dijaloga, ali istovremeno osigurali da se islamsko učenje sačuva od zlonamjernog izvrtanja.

Naravno, postoje i oni koji su skeptični prema uvođenju novih pojmova pa makar se za njih tražilo uporište u kur`anskom tekstu i tradiciji. Zato treba naglasiti da se vesatijja ne razumijeva kao insistiranje na srednjem putu između istine i neistine, dobra i zla niti kao puko balansiranje između svega što nam životna realnost nudi, niti popuštanje u svemu. Vesatijja je, kao što reče jedan od predavača, hajrijje tj traganje za najboljim i najodmjerenijim rješenjima. Možda bi se zato moglo krenuti od toga da se vesatijja ne prevodi kao umjerenost (što je slučaj sa zvaničnim engleskim prijevodom) nego radije odmjerenost ili traganje za pravom mjerom stvari. Zato to ne bi trebalo od vesatijje praviti ideologiju i neku mantru gotovih riješena nego je razumjeti kao proces traganja za mjerom.

Izvor: muhamedjusic.blogspot.com

Tagged under