Piše: Ekrem Tucaković

Autor ovog teksta prisustvovao je 23. decembra 2018. godine svečanoj promociji diplomanata i magistranata Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Tom prilikom su uručene diplome o završenom školovanju za 53 diplomanta i 7 magistranata. Promocija diplomanata po sebi je radostan i svečan trenutak i događaj. Taj dan pripada, prije svega, diplomantima i njihovim porodicama, jer je to kruna predanog rada i odricanja, što, opet, budi osjećaj vlastitog ponosa i samovrijednosti. Premda je svaki diplomant svjestan koliko je postigao, koliko je uložio truda u obrazovanje i koliko je iskoristio mogućnosti koje su mu pružili fakultet i njegovi profesori, ipak, diplomiranjem se preuzima važna društvena obaveza i odgovornost. 

Iako promocije diplomanata visokoobrazovnih ustanova po svome karakteru imaju svečan čin i odišu radošču, one su istodobno i prilika i primjeren povod da se propituje stepen kvaliteta i cjelovitosti ispunjenja zadatka ili misije tri ključna faktora, odnosno svojevrsne tačke u trouglu visokog obrazovanja: nastavni kadar, fakultet kao ustanova i diplomanti.

Faktori uspjeha

Nastavni kadar, promovirajući diplomante, vidi rezultate svoga rada. Time što su uspješno izveli studente na stepen okončanja studija, profesori su ispunili svoj cilj. To je prilika da im se čestita i iskaže zahvalnost na obavljanju odgovorne i časne zadaće. Međutim, to je uvijek prilika da se svaki profesor pojedinačno i profesorska zajednica u cjelini koja realizira nastavu, odgovorno zapitaju da li su prenijeli znanja i vještine diplomantima koje će im biti u njihovim životima funkcionalne, koje će moći koristiti u vremenu u kojem oni žive ili će živjeti? Nastavnici sami sebi, a i drugima, trebaju odgovoriti da li su zadovoljni onim što su u teorijskom i praktičnom smislu, edukativnom i odgojnom pogledu prenijeli studentima, te da li su mogli više i bolje. Vrijedi podsjetiti, drugome se može dati samo ono što se ima kod sebe, znanja i vještine, moralne i karakterne vrijednosti koje se posjeduju. A da bi nastavni kadar imao novo i osvježeno znanje mora se stalno (samo)obrazovati i unaprjeđivati svoje nastavničke i profesorske sposobnosti, naporno čuvati i osnaživati moralne i karakterne vrijednosti.

Druga važna tačka ovog trougla jeste fakultet kao ustanova koja uspostavlja i razvija tehničke ili organizacijske preduslove i infrastrukturu za obrazovanje i transfer znanja. Svaki fakultet ili univerzitet sa svim svojim uposlenicima, činjenicom da promovira novu generaciju diplomanata, mora na to biti ponosan, jer u svom trajanju bilježi vrijedan uspjeh i značajno postignuće. Kada je riječ o obrazovnim ustanovama Islamske zajednice njena trajna obaveza, kao osnivača, zatim uprave i nastavnog kadra jeste njihovo razvijanje i jačanje kao atraktivnih obrazovnih ustanova koje će svojom kvalitetnom organizacijom, tehničkom infrastrukturom, kredibilnim i posvećenim nastavnicima omogućiti najkvalitetnije obrazovanje u onom obrazovnom području kojim se bave, kao što je to kazao Gazi Husrev-beg u svojoj vakufnami za medresu, da se izučava ono što iziskuje vrijeme i mjesto. U tom kontekstu, trajno važeće je pitanje šta ovo vrijeme i ovo mjesto traži od obrazovnih ustanova Islamske zajednice i da li smo kadri tome odgovoriti? Da li smo, zaista, najbolji u svom poslu u ovom vremenu i u ovom mjestu? Da li su naši profesori, zaista, najposvećeniji svom poslu, najbolji i najkvalitetniji profesori u ovom vremenu i u ovome mjestu?          

Dvije naprijed spomenute tačke u trouglu obrazovanja gube pravi smisao i svoju funkciju bez treće tačke, a to su studenti. Nastavnici i fakultet su bili i postoje zbog studenata, da ih, uz Allahovu pomoć i vođstvo, osposobe za obavljanje različitih poslova, te moralno i duhovno usmjere.

Poslanikov primjer

Međutim, na pitanja koja se ovdje naglašavaju vezano za kvalitet usvojenog znanja i osposobljenost shodno potrebama vremena, a koja se odnose na kompetentnost nastavnog kadra i dobru organizaciju fakulteta kao ustanove, najkredibilniji su odgovori koji se dobijaju od diplomanata, bivših studenata. Diplomanti su, uglavnom, ogledalo svojih profesora i fakulteta. Prirodno je da konzumenti usluga trebaju posvjedočiti o onome što im je dato i pruženo, što nije nepoznato u islamskoj tradiciji. Završavajući čuveni govor na Oprosnom hadžu, što je na izvjestan način bila najava okončanja njegove poslaničke misije, Muhammed, a. s., je glasno upitao da li je naredbu saopćio, pozivajući Allaha, dž. š., da mu bude svjedok. U izvorima se prenosi da je Božiji poslanik upitao: Jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju? Preko 100 000 prisutnih muslimana je glasno odgovorilo: Da, Božiji Poslaniče! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saopćio što ti je Bog povjerio. Nakon ovog Poslanikovog govora na Arefatu, potvrda ispunjenja misije je došla i kroz kur’anski tekst: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3) Ibn Kesir navodi da poslije ovog ajeta nije objavljeno nešto što je dozvoljeno ili je zabranjeno, a Allahov Poslanik je nešto manje od tri mjeseca poslije Arefata preselio na Ahiret.

Bez sumnje, promocije diplomanata obrazovnih ustanova su momenti kada oni trebaju glasno posvjedočiti da li su obrazovne ustanove Islamske zajednice i njihovi profesori ispunili svoju misiju i prenijeli im svježa znanja potrebna kako bi bili lučonoše morala, pravde, napretka i dostojanstva našeg naroda i naše domovine. Muhammed, a. s., je primjerom pokazao kako se to glasno i javno čini. Među nama danas manjka onih koji bi glasno i odgovorno pitali svaku generaciju diplomanata da li smo ispunili svoju obrazovnu misiju, a koji istodobno imaju moć i spremnost da stvari mijenjaju. S druge strane, čini se da manjka i diplomanata koji će glasno, iskreno i odgovorno posvjedočiti. I konačno, ne ukazuje li sve to da nismo spremni suočiti se, ne samo sa odgovorima i svjedočenjima ma kakva bila, nego sa stvarnošću i zahtjevnim naporima koji bi nam mogli osigurati prosperitetan život u slobodi i dostojanstvu?