Piše: Enes Karić

Putnici kroz tradicionalne zemlje islama, napose koji pristižu iz kulturnih krugova u kojima ne postoji  “sakralni jezik“ (za razliku od  arapskog Kurʼāna ili hebrejskog Tore), lahko mogu pomisliti da muslimani (napose Arapi) promiču arapski jezik, štaviše da ga promoviraju uvjerenjima i sredstvima koja su na samom rubu onoga što se naziva  “lingvistički rasizam!“ Pa ipak, tako stvari ne stoje.

Prije nego li nakratko oslovimo  “temu mnoštvenosti i raznovrsnosti jezika“ čovječanstva o kojima Kurʼān govori sa ushitnim oduševljenjem (npr. u sūri ar-Rūm/Rimljani, 30:22), treba priznati da ima (i da je bilo) Arapa ili muslimana, iako rijetko, koji su spram arapskog jezika gajili ili gaje neku od teorija blisku  “lingvističkom rasizmu“. Vjerujem da se sličnih teorija i njihovih protagonista može naći i kad je posrijedi hebrejski, turski ili perzijski jezik, i tome slično. Dakako, iz historije lingvistike poznati su mnogi primjeri teorija, domišljenih o mnogim evropskim i drugim jezicima,  koje su zagovarale barem neke oblike  “lingvističkog rasizma“.

Ali, u jedno možemo biti posve sigurni:  “Lingvistički rasizam“ u visokim klasičnim islamskim i muslimanskim kulturama nije nikada bio mainstream! Niti je to slučaj danas. Najveća brana protiv “lingvističkog rasizma“ kod muslimana, mnogih a ne samo onih među Arapima, Turcima, Perzijancima…,  bio je i ostao sam Kurʼān, Božija Riječ i Objava.

Za podršku ove tvrdnje zaputimo se nakratko u čitanje jedne alineje iz sūre ar-Rūm/Rimljani (ili Bizantinci), 30:22. Tu se snažno obznanjuje:

“I od Njegovih [Božanskih] Znakova je i stvaranje nebesa

i Zemlje, i različitost vaših jezika i vaših boja!

U tome, zbilja, za znalce Znakova ima!“

Kurʼān na ovom mjestu posve jasno spominje “stvaranje nebesa i Zemlje“ i  “raznolikost ljudskih jezika i ljudskih boja“! Dakako, kao da ovdje vidimo kako se dragi Bog  “diči“ Svojom Božanskom moći: Eto, Ja, Bog, stvaram nebesa i Zemlju, ali jednako tako dajem da vaši ljudski jezici budu raznoliki i da ih bude mnogo!

Ovim āyetom nam se poručuje:

  1. Da su i ljudski jezici, na hiljade njih, Bogom stvoreni, baš kao što su Bogom stvorena nebesa i Zemlja, pa i sami ljudi.
  2. Da se ljudskim jezicima, kao glavnim medijem ljudskog mišljenja, najefikasnije razmišlja o nebesima i Zemlji.
  3. Da nebesa i Zemlja, baš kao i ljudski jezici, ukazuju na ono Sveobuhvatno sred kojeg kao ljudi živimo.
  4. Da su ljudski jezici veličanstveni dar Božiji, svi jezici imaju Božansko porijeklo, ljudske zajednice su ih primile kao veličanstveni Tvorčev dar, e da u njima “grade svoje raznolike kuće Bitka“.
  5. Na kraju, “lingvistički nacionalizam“ nije samo društveno zlo, to je, također, čin protiv Boga i protiv Njegove izdašne darežljivosti prema čovjeku i čovječanstvu.