Ove godine obilježiti će se trideseta godišnjica pada Berlinskog zida kao i trideset godina nakon „proricateljskog“ članka Francisa Fukuyame o „Kraju historije?“, nakon kojih možemo se osvjedočiti u jedno: da je sjeme sumnje koje u svom članku navodi sam autor aktuelnije nego ikada:
„U savremenom svijetu, samo islam je uspio ponuditi teokratsku državu kao političku alternativu i liberalizmu i komunizmu… drugi manje organizirani religijski implusi uspješno su zadovoljeni sa sferom privatnog života a koja je dozvoljena u liberalnim društvima“ (Francis Fukuyama, The End of History? u The National Interest, ljeto 1989, str. 13).
Nadalje, prije nepunih dvadeset i četiri godine Samuel P. Huntington u svom članku, elaborirajući i tražeći odgovor na pitanje Fukuyamine teze kraja historije, kao jedan od osnovnih uzroka sukoba u budućnosti naveo je kulturne i civilizacijske razlike čovječanstva. U mnogim svojim podtezama danas sa sigurnošću možemo ustvrditi do koje mjere je Huntington bio u krivu, poput one da neće postojati sukobi na ideološkim osnovama, da će svaka od šest živućih civilizacija postati jedistven politički entitet, da neće biti unutarcivilizacijskih sukoba, itd. Međutim, ono što sa sigurnošću možemo ustvrditi jeste da je Huntington produbio Fukuyaminu „zabrinutost“ kada su u pitanju islam i muslimani, tvrdeći da je islam kroz vijekove svoga postojanja i interakcijama s ostalim civilizacijama uvijek naginjao ka ratu i sukobu, te da je islam omeđen „krvavim granicama“ (Huntington, Sukob civilizacija, Forein Affairs, ljeto 1993, str. 27), „čak i dešavanja u Jugoslaviji“, tvrdit će Huntington, „pokazuju, da to nije samo linija različitosti već linija krvavog konflikta“ (str. 26).
Strah kao glavno oružje
Mnogi su sa „ushićenjem“ dočekivali dešavanja narednih godina u kojima su tražili potvrdu za već iznesnu Huntingtonovu tezu. U najvećoj mjeri su tu potvrdu našli u terorističkom napadu 11. septembra 2001. godine, u kojem su zloupotrebljavajući vjeru na mučki način teroristi ubili gotovo 3.000 američkih građana, a muslimanima oteli vjeru. Od tada do danas, ogromna većina muslimana diljem svijeta pokušava i nastoji da preuzme primat nad interpretacijom islama od glasne manjine. To joj teško polazi za rukom jer glasna manjina nastojeći nametnutni svoj narativ i ideologiju koristi se jednim od najboljih alata u promicanju iste – terorom/strahom.
Prošlosedmični teroristički napad na Novom Zelandu na muslimane tokom obavljanja džume-namaza, u mjestu po imenu Kristova/Hristova crkva (ChristChurch), mnogo toga ima zajedničkog sa napadnom od jedanaestog septembra 2001. godine negoli sa učenjima kršćanstva/hrišćanstva – svjedočeći da danas fenomen globalnog terorizma ne poznaje religiju. Naprotiv, zloupotrebljavajući religiju kreira vlastitu ideologiju. Ideologija, za koju je Huntington rekao da postaje irelevantna, poslužila je od svog nastanka do danas za kreriranje nove ideologije „sukoba civilizacija“ na temeljima istoimene Huntingtonove teze. Ta ideologija, što je vidljivo i kroz manifest teroriste iz ChristChurch-a, predstavlja pokret koji svoje temelje pronalazi u narativu o prapadanju Zapada pod utjecajem migracija, te kreiranoj slici o islamskom „osvajanju“ Zapada putem istih. Ta nova hibridna ideologija, čije je glavno oružje strah i koja nastaje iz straha, razvija se na temeljima neo-fašizma, prekograničkog i nadnacionalnog nacionalizma i superiornosti bijele rase čime se nastoji nametnuti kao vodeći okvir funkcionisanja globaliziranog svijeta.
Nije samo njegova ideologija globalna, već i činjenica da je posredstvom društvenih mreža, kao i činjenicom da je uživo prenosio iz kadra gledaoca masovnu egzekuciju, teroristički čin i svoj krstaški pohod, čitav svijet, kao globalno i virtuelno selo, bio je njegova ciljana skupina. Zasigurno je mali broj svjetske populacije ostao „nedohvaćen“ ovim snimkom, a još manji broj onih koji nisu osjetili teror istog.
Istrebljenje muslimana iz Evrope
Slučaj terorističkog napada u ChristChruch-u je u velikoj mjeri vezan i za sami zapadni Balkan i to u nekoliko segmenata. Pored, do danas mnogo eleborirane činjenice o pjesmi „Remove Kebab“, na našim prostorima poznate pod nazivom „Od Bihaća do Petrovca sela“, kao jednoj od himni ektremne desnice, tu je i simbolički odabir samog mjesta (ChristChurch-a) kao moderne verzije „Beča“ i odbrane istog od „najezde“ muslimana. Zapadni Balkan (kako ga je i Huntington definisao) predstavlja prvu borbenu liniju u civilizacijskom sukobu „civilizirane“ Evrope i „barbarskog“ islama. Na oružju teroriste napisana su i imena srpskih „junaka“ koji su se sukobili sa muslimanima, te im je na taj način želio odati počast. Sve navedeno ukazuje na činjenicu da se ideologija modernih ekstremnih desničara uvjetno rečeno na Zapadu ne razlikuje od ideologije četničkog pokreta na Zapadnom Balkanu, a koji je u velikoj mjeri sarađivao i naslanjao se na fašističku ideologiju nacističke Njemačke, koja je upravo na istim osnovama progonila druge i drugačije ne birajući sredstva što je rezultiralo genocidima ’41-’45 i ’92-’95. Osnovni cilj modernih terorista jeste pokretanje novog rata na tlu Evrope, koji bi ovaj put za cilj imao istrebljenje muslimana iz Evrope. Neo-fašistička ideologija je prisutnija kako u Evropi tako i na Balkanu negoli što većina želi priznati. Dovoljno je pogledati četnička okupljanja po istočnoj Bosni. Stoga, ukoliko svjetske vođe – na globalnom nivou, ali i regionalni lideri na lokalnom nivou ne poduzmu radikalne mjere u sprečavanju sličnih pokreta i jačanja ekstremnih desničara ovo bi moglo biti stoljeće, a ne godine terora.
