Šta život može donijeti, i šta može čovjeku na leđa naprtiti pokazuje ovaj odlomak Kurʼāna (Kazivanje/al-Qaṣaṣ, 28:15):
“I Mūsā u grad, kad su stanovnici njegovi opušteni bili, uđe,
i u njemu dva čovjeka kako se biju nađe:
jedan iz naroda njegova [iz Jevreja], a drugi iz neprijateljskoga!
Pa od njega pomoć protiv neprijatelja mu zatraži
onaj što iz njegova [jevrejskoga] naroda bī,
i onoga Mūsā šakom udari i usmrti!“
Šta vidimo iz ovog ulomka Kurʼāna? Komentari Kurʼāna kažu da vidimo paradoks – dokraja životan i grub! Baš kao što su i svi pravi i praizvorni paradoksi, koji se vezuju za Božije vjeronavjestitelje, duboko životni.
Mūsā, alejhiselam, Božiji poslanik, u navedenom se pasažu Kurʼāna spominje kao “ubica“. On je onaj koji je ubio jednoga čovjeka! Štaviše, on bježi “sa mjesta zločina“ (usp. Kazivanje/al-Qaṣaṣ, 28:16-22 ), zabrinut je i tjeskoban, putuje u teškim nemirima, ophrvan strepnjama i strahovima.
Zašto Kurʼān donosi ovu zgodu, ili epizodu, koja otvoreno kazuje da je Mūsā, alejhiselam (taj Božiji poslanik koji se, sa još nekoliko Božijih poslanika, označava najvišim rangom – ulū l-ʻazm ili ljudima koji su donijeli najvažnije odluke čovječanstva!) – ubio čovjeka?!
I ovdje je potrebno prisjetiti se, prisebno i razložno, da je Kurʼān knjiga koja nam na različite načine pokazuje život u onoj njegovoj cjelovitoj raskrivenosti i neposrednosti. A u životu se, nažalost, događaju i ubojstva i umorstva najgore vrste.
Štaviše, ubicama bivaju ponekada i oni najveći i najugledniji – Knjiga nam na ovom mjestu u suri Kazivanje/al-Qaṣaṣ (28:15-22) pokazuje da je Musa taj koji je ubio. Ubio je on, ne neko drugi. A ubio je jer je prenaglio, a i zato jer nije posegnuo za kulturom pomirenja zavađenih strana. Naprotiv, Mūsā, alejhiselam, je odmah, na posve prijek način, pomogao strani za koju je u svom prvom dojmu mislio da je prava.
Dodajmo ovdje da sva druga kurʼānska kazivanja o Mūsāu, alejhiselam, govore na način životnog pokazivanja Mūsāova iskupljenja za ovo svoje djelo ubojstva.
Štaviše, Musa, alejhiselam, izbavlja cijeli narod – Jevreje – iz faraonova ropstva. Musa, alejhiselam, trpi sa tim narodom, prebrođuje sve njegove muke na Sinajskoj gori i podno nje. Prema Kurʼānu, Mūsā, alejhiselam, prima i onih slavnih Božanskih Deset zapovijedi, dostavlja ih svome narodu.
Među tih Deset zapovijedi ima i jedna koja glasi: Ne ubij!
Posve se jasno vidi zašto je ona objavljena Božijem poslaniku Mūsāu, a posredstvom njega i cijelome ljudskom rodu.
1 Comment
Pingback: O Mūsā, ne ubij! - dershana.com