Piše: Ahmed Kulanić
Nedavna posjeta pape Franje Abu Dabiju, prilikom koje je potpisana “Deklaracije bratstva” između vrhovnih vjerskih poglavara katolika i muslimana, u ime kojih je svoj potpis stavio šejh Al-Azhara Ahmed Al-Tayyeb, okarakterisana je kao jedan od važnih historijskih događaja u odnosima između katolika i muslimana na globalnom nivou. Većina ovdašnjih medija prilikom izvještavanja o istom naglasak je stavila na činjenicu da nasilje, ekstremizam ili fanatizam ne mogu biti opravdavani u ime religija, što je samo jedan od jedanaest principa na čije poštivanje se poziva Deklaracija. Na web stranici posvećenoj navedenom sastanku u punom tekstu Deklaracije, pored poziva na principe da religije u svojim autentičnim učenjima pozivaju na mir, slobodu vjere i uvjerenja, misli i djela, pravde kao osnove milosrđa, jednakosti u pogledima prava i obaveza svih ljudi, zaštitu osnovnih prava djece, žena i porodice, kao i starih, u svoja tri zaključka poziva na dijalog kao jedan od osnovnih principa za poboljšanje odnosa u budućnosti između navedenih religija.
Naime, u navedenoj Deklaraciji – dijalog je definiran na tri nivoa ili njegova poimanja. Prvi nivo podrazumijeva dijalog kao jedan od osnovnih postulata tolerancije sa ciljem smanjenja ekonomskih, društvenih, političkih i ekoloških problema i izazova čovječanstva u cjelosti. Drugi nivo jeste dijalog među vjernicima pripadnicima različitih religijskih zajednica u kojem dijalog predstavlja zbir svih pozitivnih vrijednosti kojima stremi čovječanstvo, ali koje vjernici posebno moraju njegovati sa ciljem da se moralna načela i vrline, kojima uče religije, utkaju u opće načine društvenog djelovanja kako između različitih društava tako i unutar njih. Treći nivo predstavlja kulturno-povijesno naslijeđe odnosa između Istoka i Zapada kao osnove za izgradnju kroz plodonosnu razmjenu kulture i njeno obogaćivanje onom drugom kulturom kroz kulturno-edukacijsku razmjenu i dijalog.
Dakle, jedan od osnovnih principa kojima poziva Deklaracija jeste dijalog na temeljima upoznavanja, razumijevanja, informiranja i obrazovanju o onom „drugom“ kao osnovi za unaprijeđivanje tolerancije među pripadnicima različitih religijskih zajednica. S tim u vezi, ovaj sastanak bio je i povod da britanska istraživačka kuća YouGov provede opsežno istraživanje o stavovima o religijama u osam država: četiri sa bliskog istoka i sjeverne Afrike i četiri sa zapada. Studija je provedena u periodu između 31. decembra 2018. i 8. januara 2019. godine na punoljetnoj populaciji u sljedećim državama: Alžir, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Francuska, Njemačka, SAD i Velika Britanija i reprezentativnom uzorku za nevedene zemlje.
Percepcije, stavovi i informiranost o islamu na Zapadu
Prema navedenoj studiji, značajan procenat ispitanika na Zapadu smatra da postoji sukob između islama i društvenih vrijednosti u njihovim državama. U tom smislu, najveći procenat onih koji smatraju da „postoji fundamentalni sukob između islama i društvenih vrijednosti u mojoj zemlji“ živi u Njemačkoj (47%), zatim Francuskoj (46%), Britaniji (38%) te najmanje u SAD-u (36%). Nasuprot tome značajno je manji procenat onih koji smatraju da je „islam u principu kompatibilan sa društvenim vrijednostima u njihovoj zemlji“ i to 22% u Francuskoj, 20% u Njemačkoj, 24% u Britaniji i 17% u SAD-u, što se vidi u tebeli ispod.
Nadalje, a za potrebe uporedne analize ista studija je ispitivala i percepcije ispitanika (ali samo u dvije od četiri države: SAD i Velika Britanija) u pogledu „sukoba“ drugih religija sa društvenim vrijednostima u njihovim država te su otkrili velike razlike u navedenim odgovorima, prema kojima samo 14% ispitanika iz SAD-a vidi takav sukob sa budizmom, 15% sa shikhizmom i 14% sa hinduizmom, brojke u Velikoj Britaniji su još manje, tako samo 6% njih vidi taj sukob sa budizmom dok 8% njih je reklo da postoji takav sukob sa sikhizmom i hinduizmom.
Kada su u pitanju opći dojmovi značajan procenat ispitanika u sve četiri zapadne zemlje ima nenaklonjen/negativan stav prema islamu i to 53% u Njemačkoj, 49% u Francuskoj, 37% u SAD-u i 32% u Velikoj Britaniji. Prema istoj studiji, kada su u pitanju percepcije drugih religija ti procenti variraju između 10% i 22%, što se vidi u dolje navedenoj tabeli.
Značajne većine ispitanika u navedenim zemljama navode veliku zabrinutnost u pogledu rasta ekstremizma u islamu, i to 72% u Francuskoj i Njemačkoj, 66% u Britaniji i 56% u SAD-u; u poređenju sa drugim religijama čiji su procenti varirali između 10% i 25% u zavisnosti od religije i države ispitanika. Kada govorimo o informiranosti ispitanika o osnovama učenja islama, možemo konstatirati da velika većina nije upoznata sa istim i to 63% u Njemačkoj, 59% u Francuskoj, 58% u Velikoj Britaniji i 46% u SAD-u, što uporednom analizom predstavlja najveći rezultat u poređenju sa drugim religijama među ispitanicima na zapadu.
Kršćanstvo na Istoku
Za razliku od ispitanika na zapadu, ispitanici u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku u manjoj mjeri smatraju da postoji sukob između kršćanstva i društvenih vrijednosti u njihovim zemljama, i to njih 25% u Saudijskoj Arabiji, 22% u Alžiru, 13% u UAE i 7% u Egiptu, dok njih preko 50% u Egiptu i 31% u UAE smatra da je kršćanstvo kompatibilno sa njihovim društvenim vrijednostima. U pogledu nenaklonjenosti prema „drugim“ religijama značajno je istaći da je kršćanstvo, u poređenju sa drugim religijama, ostvarilo (visok) skor, tj. da predstavlja jednu od najpoželjnijih religijskih zajednica u većinski muslimanskim zajednicama. U pogledu informiranosti o osnovnim postulatima vjere bitno je napomenuti da su ispitanici rekli da najviše poznaju kršćanstvo u poređenju sa ostalim religijama. Tako na primjer, 41% ispitanika u Saudijskoj Arabiji je reklo da su upoznati sa učenjima kršćanstva, u poređenju sa 28% onih koji su isto naveli za judaizam, 17% hinduizam i svega 9% za sikhizam. U pogledu zabirnutosti za porast ektremizma u islamu ispitanici su izrazili sličnu zabrinutost kao i pripadnici drugih vjerskih zajednica i to 52% u UAE, 39% u Alžiru, 38% u Saudijskoj Arabiji i 37% u Egiptu. Ovdje treba istaći da su slični procenti ispitanika zabrinuti sa porastom ekstremizma i u drugim religijama u rasponu od 26% do 36% u zavisnosti od države ispitanika i religije, međutim ispitanici većinski muslimanskih zemalja u najvećem procentu su izrazili zabirnutnost kada je u pitanju porast ekstremizma u judaizmu i to u prosjeku njih 42.5%.
Poruke iz rezultata studije
Pokazatelji gore navedene studije kao i principi koji su nabrojani u Deklaraciji nas navode na nekoliko bitnih zaključaka koje je ovdje bitno istaći. Prvo, dijalog između religija, njihovih pripadnika, civilizacija ili onome što smatramo Istokom ili Zapadom u navedenom kontekstu i današenjem svijetu nema alternativu ili u konačnici ima onu manje poželjnu – krvavu. Drugo, rastom opće informiranosti o „drugom i drugačijem“ i upoznavanjem drugih religija srazmjerno se smanjuje strah od istih, stoga obrazovanje i edukacija o religijama predstavljaju jednu od osnovnih zadaća koja stoji kao izazov u vremenu pogrešnih, lažnih i populističkih informacija plasiranih putem raznih medija i politika. Treće, opći strah koje je proizvela glasna i nasilna manjina u ime islama rasprostranjen je kako na istoku tako i na zapadu, stoga obaveza muslimana je da pokažu svoju vjeru u svjetlu osnovnih njenih postulata kako i izvedenica njenog naziva sugerira (mir), te da se javno odreknu ali i bore protiv oni koji su kidnapovali islam od većine muslimana i koji i njima samima ulijevaju strah i nesigurnost. Četvrto, potrebna je šira, raznovrsnija i nadasve primjerenija prezentacija islama i njegovog srednjeg puta na svim multimedijskim platformama na kojima bi se veći broj ljudi mogao upoznati i obrazovati o istinskim islamskim učenjima i postulatima. I konačno, peto, ne u tolikoj mjeri povezano sa gore navedenim, ali veoma značajno za istaći: Muslimani u Bosni i Hercegovini kao najorganiziranija zajednica muslimana sa višestoljetnim iskustvom, susretima i prožimanjima sa različitim religijama, kulturama i civilizacijama, te Bosna i Hercegovina kao najzapadnija iz perspektive Istoka i najistočnija iz perspektive Zapada zemlja sa muslimanskom većinom kroz konkretna istraživanja stavova i percepcija „jednih o drugima“ na terenu može predstavljati vodilju i biti egzemplar ka tako potrebnom međureligijskom dijalogu.
