Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini proglasio je 2019. godinu za godinu borbe protiv poroka kocke. Aktivnosti koje su planirane da se realiziraju tim povodom uključuju i značajan angažman obrazovnih ustanova Islamske zajednice. Međutim, pored planiranih konkretnih aktivnosti, ovo je i prilika da se promišlja o općoj ulozi obrazovnih ustanova u suzbijanju različitih oblika poroka u društvu, posebno u segmentu osposobljavanja učenika i studenata za njihovo ukupno misijsko djelovanje u društvu. Postizanje željene osposobljenosti neizbježno nalaže propitivanje aktuelnih nastavnih programa i usklađenosti našeg poučavanja islamu s društvenim promjenama i potrebama vremena i mjesta.
Osposobiti čovjeka i zajednicu za Božiji plan
Prema tome, ulogu obrazovnih ustanova Islamske zajednice u borbi protiv poroka, nužno je sagledavati iz pozicije ukupne misije Islamske zajednice i onoga što mi, kao pojedinci i zajednica, činimo danas očekujući plodove toga rada u godinama koje dolaze. Ako sagledavamo borbu protiv poroka iz pozicije ukupne misije Islamske zajednice dolazimo do suštine našeg vjerničkog poslanja: nastojati da prvo mi budemo, kao pojedinci, i potom truditi se da bude svaki čovjek ono što mu je Allah dž. š. namijenio stvaranjem, tj. Allahov namjesnik na Zemlji (halifetullah), da se gradi najbolja zajednica (ummet), koja naređuje dobro, a odvraća od zla i koja nastavlja časnu Poslanikovu tradiciju koja je utemeljena definiranjem cilja njegovog poslanstva u riječima: „Poslan sam da usavršim moral kod ljudi.”
U historiji mišljenja o čovjeku izdvajaju se dva važna stajališta. Jedno traži odgovor na pitanje: Šta je čovjek? Kakvu posjeduje prirodu, sklonosti, instinkte, da li je po svojoj prirodi dobar ili loš? Intenzivnije od drugih disciplina, u posljednje stoljeće i po, ovim pitanjima se bavi psihologija.
Drugi pristup traga za odgovorom na pitanje: Kakav bi čovjek trebao biti? Ko je idealni ili savršeni čovjek? Drugim riječima, kakav bi sebi čovjek trebao postaviti životni cilj kako bi, krećući se prema tom cilju, postigao savršenstvo svoga bića? Ovaj aspekt naročito zaokuplja pažnju etike i filozofije.
U islamskom mišljenju ne postoji izraženija distinkcija između ova dva pristupa, jer izvori islama obimno govore o ljudskoj egzistenciji i prirodi čovjeka, ali i o idealu, savršenstvu i moralnoj higijeni. Podsjećanja radi, naročito je u sufijskom toku islamskog mišljenja naglašen koncept savršenog čovjeka (insanu-l-kamil). Sufije obično u ovom idealu vide šejha ili pola (kutba). Bez sumnje, titula Božijeg namjesnika (halife) je najuzvišenija koju čovjek može sebi priskrbiti.
Na suprotnoj strani od krajnjeg cilja ove naše individualne i zajedničke misije nalaze se poroci u najširem spektru njihove pojavnosti. Poroci su prvi simptomi moralnog pada i daljeg propadanja pojedinca i zajednice, pokazatelj gubljenja samosvijesti i samopouzdanja u vlastiti trud i vrijednost, te krhkog pouzdanja u Allaha dž. š. Poroci nastaju, i uglavnom se razvijaju, kroz duži vremenski period, da bi se u određenom momentu ukazali u punoj destruktivnosti i razvijenoj formi. Dakle, borba protiv poroka je zalog života i opstanka pojedinca i zajednice, sastavni dio puta ka savršenstvu i Božijem namjesništvu. Istodobno, to je permanentna aktivnost, okončava se tek izlaskom duše iz tijela i svako u njoj ima svoju ulogu. Postići misiju koju traži islam, bilo kao pojedinci ili kao zajednica, bez borbe protiv poroka jednostavno nije moguće.
Tri strateške orijentacije
Vraćajući se ulozi obrazovnih ustanova u borbi protiv poroka, nema sumnje da obrazovne ustanove imaju važnu ulogu. Dakako, treba imati na umu da obrazovne ustanove daju rezultate na duže staze, da su njihovi plodovi dugoročni. Stoga je svaki prekid ili diskontinuitet u vršenju misije obrazovnih ustanova dugoročno opasno i štetno za zajednicu. Naravno, ne može se očekivati od obrazovnih ustanova da imaju ili nude instant rješenja i spasenja. Vjera nije pritisak na dugme, nego vlastiti trud i posvećen život. Trenutna rješenja i spasenja su bile poslaničke privilegije (mudžize).
Ulogu obrazovnih ustanova možemo porediti s ulogom plodnog humusa u životu biljke iz kojeg ona dobija sve neophodne životne sokove i minerale da bi podarila sočne i zdrave plodove. Obrazovne ustanove svoju ulogu će vršiti na indirektan, posredan način, tako što će osposobljavati svoje učenike i studente neophodnim argumentima, analitičko-sintetičkim sposobnostima mišljenja, pravilnim razumijevanjem promjenljivog i nestabilnog okruženja i životnih trendova, te empatiji prema svakom čovjeku kao neponovljivoj Božijoj kreaciji.
U tom kontekstu, važno je danas prepoznati ili postaviti tri strateške orijentacije kod naših obrazovnih ustanova koje će doprinosi i uspješnijoj misiji borbe protiv poroka. Prva je, u nastavnim programima treba biti naglašen socijalni ili društveni aspekt, odnosno dati naglasak na etičku dimenziju u odnosu na pravnu i normativnu. Zatim, dati naglasak na socijalni, tj. društveni aspekt života muslimanske zajednice u odnosu na pojedinačni ili individualni život. Podsticati kritički duh u odnosu na skolastički. Novoizgrađena kuća, bez obzira koliko bila skupocjena, ako duže vremena stoji zatvorena i ne provjetrava se, brzo postaje neuslovna za život i dolazi u fazu propadanja, zajedno sa svim onim što se u njoj nalazi. Mišljenje koje nije podložno kritičkom „provjetravanju“ i redovnom samopropitivanju, usljed nezaustavljivih društvenih promjena i pod teretom vlastitih sklerotičnih struktura, urušava se iznutra i postaje irelevantno.
Drugu orijentaciju u obrazovnim ustanovama i njihovim programima neophodno je razvijati na način da se misijsko djelovanje usmjeri prema onima koji su marginalizirani i obespravljeni. To podrazumijeva razvijanje inkluzivnog koncepta imamskog i vjeroučiteljskog djelovanja, razvijanje osjetljivosti za slabe i obespravljene. Otvoren humanistički pristup koji griješnicima daje nadu, pruža otvorenu ruku za spas i korekciju je put uspješnije borbe protiv poroka. Danas nije rijetko mišljenje da je terorizam znak slabosti i nemoći, sredstvo beznadežnih i izgubljenih u svijetu današnjice. Isto tako, porok je znak moralno labilnih i posrnulih pojedinaca koji čekaju našu pomoć, da ispunimo svoju misiju i da, dajući im nadu i vjerničku toplinu, vratimo ih, uz Božiju pomoć, na put kojim će postati namjesnici na Zemlji. Ako je Bog dao svakom čovjeku nadu i mogućnost namjesništva, zar neko drugi ima pravo to oduzimati ili dijeliti prema vlastitom nahođenju?
Prisjetimo se poruke iz sure Abese: „On se namrštio i okrenuo, zato što je slijepac njemu prišao. A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. Onoga koji je bogat, ti njega savjetuješ, a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; a onoga koji ti žureći prilazi i strah osjeća, ti se na njega ne osvrćeš. Ne čini tako! Oni su pouka.“ Također, čini se ovdje inspirativnim podsjetiti na događaj kada je bizantijski car Heraklije pitao Ebu Sufjana o Muhammedu, a. s., što se prenosi od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu. Između ostalog, upitao ga je, da li Muhammeda, a. s., slijede ugledni ljudi ili slabi i nejaki? Ebu Sufjan je odgovorio: Slabi i nejaki. U komentaru na ovaj odgovor Heraklije je kazao: odgovorio si da ga slijede slabašni. Oni su većinom bili sljedbenici ranijih poslanika.
Treća bitna orijentacija za uspješniju misiju obrazovnih ustanova u ostvarenju naše ukupne misije, uključujući i borbu protiv poroka, jeste razvijanje dinamičkog koncepta razumijevanja islama u svijetu brzih promjena, interdisciplinarnih pristupa u proučavanju društvene i tehnološke stvarnosti, nastanka novih filozofskih i ideoloških pokreta i virtuelnih zajednica. Propitivanje: za koje i kakvo društvo, za rješavanje kojih problema, za pružanje kakvih usluga obrazujemo kadar i na koji način to činimo trebaju postati naša misijska i akademska svakodnevnica.
Nadalje, dinamičan koncept treba podsticati multiperspektivnost, interdisciplinarnu saradnju između uleme, ljekara, psihologa, sociologa, pedagoga, komunikologa i dr. Islamska zajednica danas ima pretpostavke za interdisciplinarni pristup na akademskom nivou u borbi protiv različitih vrsta poroka. Studijski programi za socijalnu pedagogiju i duhovnu skrb, predškolski odgoj i obrazovanje, islamsku vjeronauku, zajedno sa teološkim, daju dobre mogućnosti za multidisciplinarnost.
Neko je kazao: Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo promijeniti život onoga ko je izriče. Da bi ispunili svoju misiju moramo biti sposobni pravovremeno je iščitavati unutar savremenog konteksta. Obrazovne ustanove su najpozvanije da to čine, kao što smo svi pozvani da im na tom putu budemo podrška i saputnici.
