Piše: Ekrem Tucaković
U vrijeme svekolike globalizacije i multinacionalnog poslovnog vlasništva, poznavanje stranih jezika nije pitanje slobodnog izbora i lične sklonosti, nego stvarna potreba i uvjet uključenosti i uspjeha u modernom svijetu. U takvim okolnostima, višejezičnost nije samo potreba za uspješan vrhunski naučni rad ili veliki ekonomski uspjeh, štaviše zahtijevat će se da građani poznaju strane jezike kako bi efikasnije radili svakodnevne poslove u svojim zemljama. Također, nikada nije bilo više mogućnosti za studiranje ili rad u drugoj evropskoj zemlji, ali nedostatak jezičke kompetencije sprječava mnoge ljude da iskoriste raspoložive pogodnosti.
Odlukom Vijeća Evrope svake godine se 26. septembar obilježava kao Evropski dan jezika, čije su temeljne ideje multikulturalizam, višejezičnost te promicanje važnosti učenja stranih jezika u privatnom i profesionalnom životu, što treba doprinijeti boljem međusobnom razumijevanju i prevladavanju kulturoloških razlika. Evropska komisija je u okviru strategije za višejezičnost 2005. godine istakla da je poticanje učenja stranih jezika građana Evropske unije jako važno za ostvarenje ciljeva evropske politike. Opredjeljenje Evropske unije da svaki državljanin EU pored maternjeg zna još barem dva evropska jezika, snažno je naglašeno u ciljevima EU iz decembra 2017. godine: „učenja jezikâ kako bi više mladih govorilo barem dva evropska jezika pored svog maternjeg jezika”.[1] Znanjem dva ili više jezika, smatra se, građani bi mogli u potpunosti preuzeti svoju ulogu sudjelovanja u demokratskom građanstvu Evrope.
Poseban naglasak razvoju višejezičnosti dat je obrazovnim ustanovama kroz različite projekte razmjene i mobilnosti studenata i nastavnika, jer se obrazovanje i kultura prepoznaju ključnim faktorima inkluzivnije, kohezivnije i konkurentnije Evrope. Evropska komisija je na sastanku na vrhu o socijalnim pitanjima u Göteborgu 2017. iznijela viziju evropskog prostora obrazovanja za 2025., u kojoj je naglašeno slobodno kretanje učenika: „Kontinent na kojem je boravak u drugoj državi članici radi studija, učenja ili rada postao standard, kao što je standard i da ljudi osim maternjeg govore još dva jezika. Kontinent čiji stanovnici imaju snažan osjećaj evropskog identiteta, svjesni su evropske kulturne baštine i njezine raznolikosti”.[2]
Višejezičnost u islamskim naukama
Imajući na umu savremene trendove u naučno-istraživačkom radu i tehnološkom razvoju neophodno je ozbiljno razmotriti višejezičku osposobljenost učenika i studenata obrazovnih ustanova Islamske zajednice. Dobro poznavanje, da ne kažem odlično, makar dva strana jezika treba se postaviti kao preduvjet za dalju obrazovnu i intelektualnu nadogradnju. Štaviše, potrebno je ići i korak dalje, te višejezičnost postaviti kao uvjet savremene funkcionalne pismenosti, kao što je prije sto godina to bilo čitanje, pisanje i osnovne matematičke operacije.
U našoj tradiciji obrazovanosti s ponosom ističemo da je bošnjačka ulema, pored maternjeg, poznavala i koristila tri, u ono vrijeme, glavna jezika muslimanske civilizacije: arapski, turski i perzijski. Zašto danas nemamo ili ne osposobljavamo takvu ulema?
Poznavanje arapskog i engleskog jezika već sada je preduvjet za svaki ozbiljniji rad u islamskim naukama. Nažalost, engleski jezik i u islamskim naukama i studijama o islamu postaje dominantniji nego arapski. Sve se više na engleskom piše i objavljuje kvalitetna literatura koja u savremenom kontekstu promišlja islam i koja je relevantna za muslimane, posebno u Evropi. Zato zagovaram da se poznavanje arapskog i engleskog jezika uzme kao osnova i preduvjet za dalju nadogradnju u islamskim nauka, kao što je poznavanje harfova i tedžvida preduvjet za učenje Kur’ana.
Obrazovne ustanove Islamske zajednice moraju se razvijati i prilagođavati kako bi ostvarile svoju osnovnu misiju: obrazovati mlade ljude kako bi oni bili uspješni muslimani u složenom i međusobno povezanom svijetu koji se suočava s brzim tehnološkim, kulturnim, ekonomskim, religijskim i demografskim promjenama.
Relevantnost obrazovnih
ustanova Islamske zajednice u narednom periodu u bitnom će ovist o njihovoj
sposobnosti da izgrade učenike i studente sposobne za komunikaciju na najmanje
dva važna svjetska jezika i za informatičku pismenost, jer se informacije
potrebne u različitim područjima života i rada danas uglavnom šire digitalnim
kanalima na nekom od svjetskih jezika, ponajprije engleskom. To je svijet u
kojem će oni živjeti i za taj svijet ih je potrebno obrazovati. A Islamska
zajednica može im danas pružiti takve mogućnosti.
[1] https://www.consilium.europa.eu/media/32204/14-final-conclusions-rev1-en.pdf
[2] https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52017DC0673&qid=1544693968020&from=EN
