Sjećanje na prof. dr. Jusufa Ramića

Sjećanje na prof. dr. Jusufa Ramića

Sarajevo, FIN, 21.10.2025. godine

Odajući počast i zahvalnost prof. dr. Jusufu Ramiću, također se prisjećamo jednog vremena koje je oblikovalo dr. Ramića i koje je isto tako prof. Ramić svojim radom i angažmanom nastojao oblikovati i na njega utjecati. A bilo je to vrijeme u kojem se, primjera radi, čekalo više od 30 godina na otvaranje visokoškolske ustanove IZ. Bilo je to vrijeme kada su bile potrebno pune četiri godine da se obave pripreme i dobiju dozvole za slanje prve grupe naših studenata na studij u arapski svijet (1958-1962). Pored toga, to vrijeme svjedoči o želji i odlučnosti bošnjačkih majki i očeva da učine i žrtvuju puno toga kako bi svoju djecu uputili u vjerske nauke i kako bi neki njihovi sinovi stekli visoke i najviše akademske stepene iz vjerskih disciplina na priznatim i renomiranim muslimanskim učilištima.  

Kasim Hadžić u radu „Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu (u razdoblju od 1920. do kraja 1982.)“, Anali GH biblioteke, 1983, piše da je tada stotinjak svršenika Gazi Husrev-begove medrese studiralo ili još uvijek studira u raznim arapskim zemljama. Najviše u Egiptu, njih 40-ak, zatim navodi Libiju, Saudijsku Arabiju, Irak, Kuvajt Maroko, Sudan, Iran, te neke zapadne zemlje, dodajući da je na Fakultetu političkih nauka diplomiralo pedestak svršenika Gazi Husrev-begove medrese, četrdesetak je studiralo ili studira orijentalistiku (u Beogradu, Sarajevu, a najviše u Prištini). Dosta je svršenika Gazi Husrev-begove medrese, piše Hadžić, studiralo i pravne nauke, zatim ekonomiju, filozofiju, Višu socijalnu, Višu upravnu školu.

Imajući u vidu činjenicu široke geografske razuđenosti, ideološke i društveno-političke različitosti u kojima je stjecano visoko vjersko obrazovanje Bošnjaka u tako dugom razdoblju, čini se potrebnim i korisnim za ozbiljniju analizu islamskog mišljenja Bošnjaka tokom XX i prvih decenija XXI stoljeća istražiti izvore na kojima su Bošnjaci stjecali vjersko znanje, i na koji način je ono ovdje slijevano i rafinirano za kontekst u kojem živimo.    

Iz biografije prof. Ramića jasna je njegova snažna želja i požrtvovanost da se obrazuje, prvo kao student prava u Ljubljani i Beogradu, a potom, čim je to bilo moguće, odlaskom na Al-Azhar gdje je diplomirao, magistrirao i doktorirao.

Kao dječak sjećam se, tih, sa ushićenjem i radošću, priča po bošnjačkim kućama o tome da smo dobili prve doktore islamskih nauka. To je doživljavano kao kolektivni, gotovo nacionalni uspjeh; vraćalo je nadu, dizalo samouvjerenje i postavljalo velika očekivanja.

Prof. Ramić bio je svjestan našeg tadašnjeg stanja i očekivanja od visokoobrazovanih kadrova Islamske zajednice kojima je ona hronično bila u deficitu tokom XX stoljeća. Njegov radni angažman karakterizira puni aktivizam u različitim poljima paralelno s akademskom karijerom. Značajan trag ostavio je u medijima Islamske zajednice kao autor i saradnik, ali i kao urednik Preporoda i Zbornika radova Fakulteta, i član redakcija Islamske misli, Glasnika, Anala, Muallima, POF.

Njegov autorski i prevodilački doprinos islamskom mišljenju, kulturi i obrazovanju je iznimno velik, kao što je bio i značajan u radu organa i ustanova Islamske zajednice.  

Nigerijski književnik, Wole Soyinka, prvi Afrikanac koji je 1986. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, pripadnik plemena Jaruba, koje nema svoga pisma, izjavio je: „Kad umre starac izgorjela je biblioteka!”

Ove riječi valja razumjeti u smislu da izumiranjem staraca u određenim društvima nestaje znanja, mudrosti i pamćenja koje je sezalo duboko u vrijeme i obuhvatalo ne samo lično i generacijsko iskustvo nego i iskustvo niza prethodnih generacija.

Neki gubici se teško ili nikako ne nadoknađuju. S odlascima nekih ljudi odlaze i neke prepoznatljive faze ili odlike određenog vremena. Prof. Jusuf Ramić je na izvjestan način karakterizirao jednu fazu ili jedno razdoblje života Islamske zajednice koje sve više iščezava, jedan mentalitet i odnos prema znanju, obrazovanju i radu.

Neizmjerno smo mu zahvalni na onome što je učinio za muslimane, Islamsku zajednicu, našu nacionalnu, obrazovnu i vjersku kulturu, obrazovanje generacija studenata.

Molimo Allaha, dž. š., da veliki trud i rad za napredak muslimana, njihovo obrazovanje i razvoj Islamske zajednice primi kao iskrena i čista djela prof. Ramića, pobriše njegove grijehe i nagradi ga Džennetom.