Postoje intelektualci, mada rijetki, koji danas govore i pišu o patogenom karakteru moderne kulture. Svoj stav oni zasnivaju na odveć jasnoj i neumoljivoj faktografiji: potrošeni energetski resursi, ozbiljne klimatske promjene, alarmirajući disbalansi u području politike, ekonomije i kulture, strašna diskrepanca između bogatih i siromašnih, nevjerovatno poniženje i ljudskog duha i ljudskoga tijela, duboke i složene mentalne i somatske tegobe suvremenoga čovjeka, itd. Zato otvoreno govore o izazovima biopolitike, iluzijama suvremenoga ekologizma, globalnog kapitalizma i političke filozofije neoliberalizma.