Na diktat vjere, čovjek odgovara “diktatom” molitve: Bože, uputi me! Bože, oprosti mi! Bože, spasi me! Bože, ne zaboravi
me! Kad ga se kuša bonlukom, hvali se da ga Bog voli i časti, a kad ga se kuša kokuzlukom žali se da ga je Bog iznevjerio i napustio. Kako god, čovjek je nezahvalan: kad ga zadesi zlo, očajava, a kad mu se dogodi dobro, zastranjuje. Kad je u nevolji, vraća se vjeri s diktatom molitve Bogu, a kad nevolja prođe, zaboravlja diktat vjere, koji ga čuva od nevolje.