Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Na šta nas upozorava reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović: na duhovnu, nacionalnu ili na državnu krizu kod muslimana/Bošnjaka?

U nekoliko navrata u zadnje vrijeme kroz intervjue, bajramsku i džumansku hutbu, reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović, pa moglo bi se reći, dramatičnim tonom pozvao je i upozorio muslimane/Bošnjake sa minbera Gazi Husrevbegove džamije da prestanu sa grubim i iscrpljujućim verbalnim međusobnim obračunima u javnom prostoru jer se time slabi njihova moralna i politička pozicija u bosanskom društvu i udaljava ih se od glavnog cilja, a to je „sloboda u svojoj vjeri i na svojoj zemlji“. 

Pozivao ih je da preuzete dužnosti u bosanskoj državi u ime nacije obavljaju savjesno i odgovorno. Na poseban način reisu-l-ulema Kavazovića  je ukazao na pojavu neprimjerenog govora nekih ljudi iz reda uleme/islamskih učenjaka, govora kojim se narušava duhovni mir i institucionalna stabilnost Islamske zajednice. Reisu-l-ulema je primijetio da ni akademska zajednica ili inteligencija u Bošnjaka nije na razini očekivane nacionalne i patriotske  odgovornosti za bosansku državu i društvo. Nisam primijetio da je iko od uleme, političara i intelektualca u Bošnjaka komentirao ili reagirao pozitivno ili negativno na ove svojevrsne vapaje reisu-l-uleme Kavazovića. 

Vjerovatno zbog tog „uspavanog“ duha kod uleme te zbog „ćutološke“ nacionalne pameti kod intelektualaca i „nemarne“ državničke svijesti kod političara, reisu-l-ulema Kavazović je jučer na šestoj redovnom sjednici Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini imao dosada najoštrije obraćanje sa nekoliko zabrinjavajućih opažanja i nekoliko upozoravajućih poruka, koje ne bi smjele nijednog odgovornog i savjesnog muslimana/Bošnjaka, a kamoli alima, imama, hatiba, muderrisa, muallima, muallimu, muteviliju, intelektualca i političara ostaviti ravnodušnim. 

Za reisovu besjedu otvori link ovdje: 

https://www.islamskazajednica.ba/index.php/aktivnosti-reisu-l-uleme/29904-obracanje-reisu-l-uleme-na-sjednici-sabora

Stoga, čitajući pažljivo reisu-l-uleminu jučerašnju besjedu na Saboru, osobno ne mogu ostati ravnodušan, niti mogu ne podijeliti sa reisu-l-ulemom zabrinutost zbog slabljenja duhovne, nacionalne i državne linije odbrane kod neke uleme, kod nekih intelektualaca i kod nekih političara u muslimana/Bošnjaka. Nadam se da ova reisova spoznaja, koju je jučer javno s nama zabrinuto, ali i dobronamjerno podijelio, ne dolazi prekasno te da će čuti oni koji treba da čuju ovu njegovu jasnu poruku političarima: “Odlučno tražimo od naših političkih predstavnika da ovo neodrživo stanje mijenjaju nabolje“. 

Dosada, ovako krupne i zvučne reisove poruke nisu dolazile do ušiju političara u Bošnjaka zato što su uglavnom gotovo svi zaokupljeni svojim sitnim i tihim međusobnim obračunima, gdje ni oni sami više ne znaju s kim su danas, niti znaju protiv koga će biti sutra. Zato je među njima najviše „ćutologa“, koji gledaju i čekaju iz prikrajka ko će pobijediti u toj nemilosrdnoj i samo-poražavajućoj  političkoj igri bez granica i bez pravila pa da se pobjedniku priklone. Samo ćorav ne vidi da neki gledaju, šute i čekaju da im mediji njihovog političkog šefa pokopaju kako bi oni njegovo šefovsko mjesto poklopili. Nije to neobično. Unutrašnja borba za prijestol događa se u svim političkim partijama, ali je neobično da se radi sitnih ličnih interesa, sujeta i pakosti ugrožava sudbina cijeloga naroda i nakon genocida, kojeg je bošnjački narod preživio. 

Reisu-l-ulema Husjen Kavazović je jučer svojim javnim izričajem pred najvišim zakonodavnim tijelom Islamske zajednice, tijelom kojeg čine izabrani sabornici od strane savjesnih i odgovornih muslimanima/Bošnjacima u domovini i svijetu, svoju lidersku zabrinutost prenio na sabornike a preko njih i na sve i svugdje muslimane/Bošnjake kad je rekao: 

Opći društveni i politički ambijent posljednjih godina nije nam naklonjen. Geopolitičke prilike koje se iz dana u dan mijenjaju ne idu nam u prilog. Krize kroz koje prolazi naša domovina i naš narod izgledaju nam veoma teškim. Politike i ideologije koje ne podržavaju našu zemlju i ne priznaju našu samo-opstojnost, nažalost, posljednjih godina ponovo jačaju. Veze s našim prijateljima u svijetu, i s onima na Istoku i s onima na Zapadu, popustile su, ponajviše krivicom nas samih, naših političkih i državnih predstavnika. To nije trebalo da nam se dogodi. Svi bismo trebali da se potrudimo da vratimo povjerenje naših prijatelja u svijetu i da te veze ojačamo. Istodobno smo, unutar naših političkih, akademskih, kulturnih pa i vjerskih predstavnika, srozali način komuniciranja. Danas kao narod djelujemo dezorijentirano. Politički usitnjeni, institucionalno nezavršeni, pojedinačno neodgovorni, surevnjivi, ostrašćeni, zajedljivi i sebični, naši ljudi djeluju neuvjerljivo i defetistički prema građanima i sunarodnjacima čije povjerenje su tražili i dobili, a za što smo bili dužni, pred Bogom i pred ljudima, da preuzmemo punu odgovornost. Nikoga ne izuzimam od te odgovornosti, ni na izravan ni na posredan način. Ako bismo se promijenili, duboko vjerujem, uz Božju pomoć, a to uvjerenje nadam se dijelim i s vama, da bi se naše stanje i stanje naše domovine i našega naroda popravilo. To uvjerenje nas ni na koji način ne oslobađa od pune odgovornosti za ono što možemo uraditi da naše stanje popravljamo. Odlučno tražimo od naših političkih predstavnika da ovo neodrživo stanje mijenjaju nabolje.

Niko savjestan i odgovoran u nas ne može se ne složiti sa ovom vrlo preciznom i upozoravajućom reisu-l-uleminom ocjenom trenutnog duhovnog, nacionalnog i državnog  stanja ili svijesti kod muslimana/Bošnjaka. Stoga, reisu-l-ulema Kavazović zaslužuje pohvalu i priznanje na hrabrosti da sa pozicije vrhovnog muftije u muslimana/Bošnjaka ovako kritički i samokritički zbori da ga svi čuju u „gradu i svijetu“ („Urbi et Orbi“). 

No, kao ni dosada, ne mislim da će ova reisova poruka zaparati uši bošnjačkim intelektualcima i političarima jer oni su toliko samouvjereni u svoju pamet i uvezane u svoje lične interese da ih nikakve poruke ne mogu ni potresti ni zatresti sve dok imaju ono što im treba, a to je politička vlast i moć te intelektualna komocija pa neka traje koliko traje. 

Uostalom, primarna odgovornost Islamske zajednice na čelu sa reisu-l-ulemom u muslimana/Bošnjaka nije nacionalna i državna linija odbrane. Već je primarna odgovornost, tj., primarna je misija Islamske zajednice na čelu sa reisu-l-ulemom, muftijama, imamima, hatibima, muderrisima, muallimima, muallimama, mutevelijama i sabornicima briga o duhovnom stanju muslimana/Bošnjaka na način jačanja njihove duhovne linije odbrane, koja nije nikad popustila ni u najtežim iskušenjima i koja, zasigurno, neće nikad ni ubuduće popustiti bez obzira na sve recentne silne napade, na koje reisu-l-ulema Kavazović glasno upozorava: 

Srazmjerno njenom rastu i razvoju povećavaju se i pritisak i napadi na njene organe, ustanove i pojedince, sa ciljem slabljenja njene društvene pozicije. Ovi napadi su različiti. Motivirani su raznovrsnim ciljevima, a pokreću ih i podržavaju brojni politički i ideološki centri iz Bosne i Hercegovine i van nje. Napadi se odvijaju planirano sa ciljem da izazovu smutnju, prije svega među našim pripadnicima, članovima, prijateljima među njenim uposlenicima i vjerskim autoritetima. Ovi napadi u konačnici imaju zajednički cilj: podrivanje temelja Zajednice i njenih vitalnih instituta, kao što su zekat, sadekatu-l-fitr, vakuf i dr.

Zapravo, svi ovi napadi idu ka jednom konačnom cilju, a to je osporiti i ukinuti legitimitet Islamskoj zajednici da utemeljeno i institucionalno tumači islamsko učenje i organizira vjerski život muslimana u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama Bošnjaka i u bošnjačkim muslimanskim zajednicama izvan domovinskih zemalja.

Naravno, nije bilo niti će biti moguće delegitimirati institucionalni okvir Islamske zajednice, kao što nije bilo niti će biti ikad moguće zamijeniti institucionalno tumačenje islama u Bosni volonterskim tumačenjem na bilo koji sektaški ili ideološki način. No, ima nešto drugo na što valja skrenuti pažnju iz besjede reisu-l-uleme Kavazovića, a to je njegovo zapažanje da smo kao narod: „dezorijentirani“; „politički usitnjeni“; „institucinalno nezavršeni“; „pojedinačno neodgovorni“; „surevnjivi“; „ostrašćeni“; „zajedljivi“; „sebični“; „naši ljudi djeluju neuvjerljivo i defetistički“; te da su „veze s našim prijateljima u svijetu, i s onima na Istoku i s onima na Zapadu, popustile, ponajviše krivicom nas samih…“ 

Svaka od ovih kvalifikacija zaslužuje posebnu analizu, ali mi se čini da su pet od njih najvažnije da se na njih osvrnemo:  

  1. Može se reći da je narod „dezorijentiran“, ali ni više ni manje od svojih vođa od kojih u mnogome ovisi orijentacija naroda kako na  duhovnoj tako i na nacionalnoj i državnoj liniji odbrane. Naprotiv, mudrost našeg naroda je oduvijek bila ispred mudrosti lijenih intelektualaca i nemarnih političara, koji su često popuštali pred političkim i inim pritiscima za razliku od mudrosti i hrabrosti nane Fate iz Konjević Polja, koja nije popustila ni pred kakvim lukrativnim ponudama ili ucjenjivačkim pritiscima. Dakako, duhovni učitelji u muslimana/Bošnjaka, također, nisu nikad bili u stanju „dezorijentacije“ pored orijentacije Kur’ana i Sunneta. Zato, čini mi se, reisovo zapažanje da je narod „dezorijentiran“ ne odnosi se na one koji u Kur’anu i Sunnetu imaju jasnu orijentaciju bez obzira na političku i društvenu situaciju u Bosni, već se odnosi na one koju su tu kur’nasku i sunnetsku orijentaciju ili izgubili ili pogazili, posebno oni koji svjesno ili nesvjesno iznevjeravaju ulemanski emanet na način „podrivanja temelja Zajednice i njenih vitalnih instituta, kao što su zekat, sadekatu-l-fitr, vakuf i dr.“. 
  2. „Politička usitnjenost“ kod Bošnjaka jeste problem o kojem treba da brinu političke glave ili vođe u Bošnjaka. To je pitanje nacionalne i državne svijesti, koju treba pothranjivati duhovnim naputcima, koje Islamska zajednica treba da svakodnevno i prigodno nudi kroz edukaciju šerijatskih pravnih normi, ali mnogo više kroz duhovnu i moralnu vježbu u vidu suluka, edeba i ahlaka, gdje je bosansko sufijsko/derviško  iskustvo od prevelikog značaja za okrupnjavanje duhovne, nacionalne i državne savjesne moći i vještine kod muslimana/Bošnjaka. Za kulturu i civilizaciju jednog naroda stvari su važne, ali su ljudi mnogo važniji ne kao  sredstvo nečije moći i utjecaja, već kao supstancionalno biće Nacije/Zajednica/Države kao cjeline. Otud, ja razumijem  poruku reisu-l-uleme Kavazovića da je potrebno da se unutar Islamske zajednice okupi zdrava duhovna energija te složi sva intelektualna pamet i pokaže sva inovativna mudrost kao osnovna podloga da se političkom usitnjavanju u Bošnjake stane u kraj i narodu pokaže da gore u Sarajevu postoji duhovno, nacionalno i državno vodstvo, koje nije u stanju žalopojki, već koje odaje sigurnost i samopouzdanje onima koji dolaze u Sarajevo da napune svoje baterije, koje im se dolje na terenu prazne zbog silnih i raznih napada i iskušenja, koja se javljaju iznutra i izvana. 
  3. Pitanje „pojedinačne neodgovornosti“, odnosno odgovornosti za propuste u radu od općeg interesa  je pitanje svih pitanja za napredak, sigurnost i prosperitet nacije i države. Potpuno se slažem sa reisu-l-ulemom Kavazovićem da mi, kao nacija i država, na ovom pitanju padamo na ispitu. Uvjeren sam da je reisu-l-ulema Kavazović ovo pitanje potegao iz osjećaja velike odgovornosti, ali i iz osjećaja potrebe samokritičnosti, koja je uvjet svih uvjeta za moralnu kredibilnost. No, nije dovoljno da se ovo pitanje samo pokrene, već je potrebno da se o ovom pitanju otvori ozbiljna rasprava unutar Islamske zajednice upravo zato što ga je reisu-l-ulema otvorio. Islamska zajednica se mora iznova suočiti sa širenjem devijacija u tumačenju islama u Bosni, ali ne način osuđujućih općih proglasa bez pojedinačne odgovornosti, niti na način uopćenih akademskih fetvi, niti na način abjuracije ili odricanja od  takozvanih „paradžemata“, koji nakon toga kao da ne postoje, a svi znamo da postoje na način da nisu uvezani u institucionalni sistem Islamske zajednice baš zato što im se davanjem imena „paradžemat“ definirao identitet. Možda će nekima biti čudno, ali ti takozvani „paradžemati“, kao i takozvani „vehabije“, bili su štit za institucionalnu Islamsku zajednicu od napada, koji su se u zadnje vrijem pojavili zato što je institucionalna Islamska zajednica ostala kao nezaštićena meta za napad zato što je uvijek bilo i uvijek će biti onih koji su zaduženi da napadaju nešto ili nekoga, koji ima veze sa islamom i muslimanima, a pošto se institucionalna Islamska zajednica javno ogradila  od takozvanih „paradžemata“, oni nisu više zanimljivi ni lutajućim pojedincima ni senzacionalnim islamofobičnim medijima. O tome treba da se vodi računa na način da se napravi program otvorenog razgovora sa ciljem da se na uvjerljiv način objasni svim aktualnim i potencijalnim otuđenim grupama od oficijelne Islamske zajednice zašto je muslimanima/Bošnjacima važna institucionalna Islamska zajednica za njihov opstanak. Taj cilj se ne može ostvariti ni fetvama ni dekretima ni prijetnjama,  već neposrednim susretima i strpljivim razgovorima baš onako kao je to radio sâm Allahov Poslanik Muhammed, a.s. 
  4. Čini mi se da je ocjena reisu-l-uleme Kavazovića da „naši ljudi djeluju neuvjerljivo i defetistički“ najoštrija u smislu da bi o njoj političari, koji se pozivaju na bošnjački narod morali ozbiljno razmisliti i na ovu ocjenu dati svoj odgovor. Naravno, uvijek ima onih koji će kazati da se slažu sa tom reisovom ocjenom, ali nastavljaju raditi, odnosno ne raditi kao i dosada, a ima i onih koji će reći da reisu-l-ulema ne treba da se miješa u politiku, a, čini mi se, da je naviše onih koji uopće ne zanima šta reisu-l-ulema govori jer oni nisu na dohvatu njegove ocjene, niti je reisu-l-ulema na dohvatu njihovog poštovanja. 
  5. Priznajem, iznenađen sam ocjenom reisu-l-uleme Kavazovića da su „veze s našim prijateljima u svijetu, i s onima na Istoku i s onima na Zapadu, popustile, ponajviše krivicom nas samih…“ No, jako cijenim ovo  reisu-l-ulemino osobno svjedočenje i priznanje, kao i upozorenje da valja nešto uraditi da se te veze i s Istokom i s Zapadom obnove. Mi to znamo, mi to hoćemo i mi to možemo kao Islamska zajednica uraditi. U stvari, mi to moramo uraditi i zato očekujem od reisu-l-uleme da nakon ovih dramatičnih opažanja i upozorenja povede akciju da se ova, kao i sve druge slabosti u našem narodu, u našoj Zajednici te na našoj duhovnoj liniji odbrane otklone. Naravno, svi treba da pođemo od sebe, pa tako i Islamska zajednica, treba da pođe od sebe, a to znači treba da ciljano, sistematski i osmišljeno snaži duhovnu liniju odbrane, koja nikad nije smjela biti dovedena u pitanje pa tako ni sada kad je pod silnim zlonamjernim  napadima iznutra i izvana.  Ta duhovna linija odbrane treba da bude osnova za jačanje nacionalne i državne linije odbrane.

POSTSCRIPTUM

Sa posebnim poštovanjem i ljubavlju obraćam se bošnjačkoj uleme, prije svih muftijama, glavnim imamima, imamima, hatibima, muderrisima, muallimima, muallimama, mutevelijama i sabornicima u domovini i svijetu da pažljivo pročitaju jučerašnju besjedu reisu-l-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića te da poruke iz te besjede dobro razumiju kako bi dobro razumjeli misiju Islamske zajednice, koja nije firma za zapošljavanje, već Zajednica koja ima misiju širenja kur’anskih i sunnetskih poruka za uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu.

Svi vi, dragi moji, i svi mi kao muslimankini moramo shvatiti i prihvatiti da je Islamska zajednica bila i ostala kičma našeg duhovnog, nacionalnog i državnog opstanka na brdovitom Balkanu i Europi. Zbog toga, moramo zbiti naše redove u Islamskoj zajednici i čuvati njen duhovni dignitet i moralni integritet uz Allahov blagoslov i Poslanikovu milost. 

Islamska zajednica nije ničiji privatni posjed, nije ničija bobovina, već zajedničko dobro, koje je služilo drevnim generacijama muslimana/Bošnjaka prije nas i koje će, ako Bog da, služiti budućim generacijama muslimana/Bošnjak poslije nas. 

U to ime, učim dovu Svevišnjem Allahu da nam osnaži duh, prosvijetli um, očisti srce od „surevnjivosti“, „ostrašćenosti“, „zajedljivosti“ i „sebičnosti“  te da nam oplemeni dušu ljubavlju za istinom, pravdom, mirom i pomirenjem među nama samima i sa drugima oko nas! Amin!