Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? (3/3)

Daleko od okolnosti pod kojima se odigrao ovaj poslednji događaj i reakcija na njega ostaje otvoreno pitanje koje je osnova ove teme. Ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. spada u dio vjerovanja i to u najuzvišenije sfere vjerovanja. Stoga vjerovanje vjernika nije potpuno sve dok mu ne bude Poslanik s.a.v.s. draži od njega samoga i od svih ljudi na svijetu. Štititi Poslanika s.a.v.s. i braniti ga je znak jedne takve ljubavi. Samo dvoličnjak ili vjernik krnjeg imana je u stanju šutjeti na uvrede Poslanika i ne štiti ga u situaciji kada ima mogućnost da ga brani. No, koji je to pravi način zauzimanja za časnog Poslanika, kako ga braniti i činiti mu dobro?

* * *

Vrijeđanje Poslanika spada u zločin za koji slijedi smrtna kazna, ukoliko se onaj ko to čini ne pokaje (po jednom od dva mišljenja autoritativne uleme koje i ja prihvatam, jer je u skladu sa praksom Poslanika. s.a.v.s.). Šejhu-l-islam u djelu es-Sarimu-l-meslulu kaže: „Kada bi vidjeli da neko uznemirava Poslanik ashabi su takvog htjeli ubiti, ali bi mu Poslanik s.a.v.s. oprostio i objašnjavao im da je bolje praštati“. Ovdje se nalazimo pred važnim pitanjem koje glasi: da li mase ljudi imaju pravo da sprovode šerijatom predviđene kazne za određena nedjela i da vrše kasas (poravnanje / odmazdu)? Kada se radi o slučaju vrijeđanja Poslanika s.a.v.s. u zapadnim zemljama, koje je predmet ovog članka, nailazimo na još jedno pitanje, mnogo važnije od ovog.

Odgovor islamske uleme na prvo pitanje je decidan. Oni imaju jedinstven stav da je izvršenje šerijatom predviđenih kazni u nadležnosti vladara ili njegovog zamjenika kojeg on ovlasti za to. Ibn Rušd u djelu Bidajetu-l-mudžtehid kaže: „Što se tiče pitanja ko će izvršiti šerijatom predviđenu kaznu (odnosi se na bičevanje onog ko je pio alkohol) ulema je jedinstvenog stava da je to u nadležnosti vladara, a ista je stvar i sa drugim šerijatom predviđenim kaznama. U el-Mevsuati-l-fikhijjeti (Fikhskoj enciklopediji) stoji: „Ulema je jedinstvenog stava da šerijatom predviđene kazne izvršava vladar ili njegov zamjenik.“

Drugo pitanje koje je u ovom slučaju važnije je ko će šerijatom predviđene kazne i propise izvršavati u nemuslimanskim zemljama u kojima muslimani nemaju vlast i u kojima predstavljaju neznatne manjine? Pravnici sva četiri mezheba su stava da se Šerijatom predviđena kazna sprovodi za nedjela izvršena u kući pravednosti, u islamskom društvu, a da se ne izvršava za nedjela počinjena u kući rata, nasilničkom društvu, stoga što onaj ko je nadležan za izvršenje Šerijatom predviđenih kazni za ta nedjela u tom društvu nema vlasti. Ovlasti vladara u muslimanskim društvima su ograničene na muslimanska društva.

* * *

Ljubav prema Poslanik s.a.v.s. nalaže da vjernik musliman nastoji zaustaviti vrijeđanje Poslanika s.a.v.s.. Cilj vjernika je zaustaviti vrijeđanje, spriječiti širenje i ponavljanje vrijeđanja, a ne osveta. Kako da taj cilj postignemo, mi obični ljudi, nakon što nam je postao jasan odgovor na dva prethodna pitanja?

Kada neka od novina odluči objaviti nešto što vrijeđa našu vjeru i našeg Poslanika i mi uspostavimo kontakt sa dotičnom novinom i pokušamo je uvjeriti da to ne radi, šta nakon toga učiniti? Da prijetimo ubistvima i eksplozijama? Ne, nijedno ni drugo. Muslimanska manjina u Danskoj kontaktirala je danske novine Jyllands-Posten kada su najavili zloslutno natjecanje u crtanju (karikiranju) našeg časnog Poslanika s.a.v.s. i molila ih da od toga odustanu, ali su novine ustrajale u svojoj nakani. Francuski časopis Charlie Hebdo primio je veliki broj prijetnji, ali ih, također, nije uvažavao. Put rješavanja ovakvih situacija je dug i pun raznih ponuda i ucjena te je stoga zakon jedino rješenje.

Pored svih slabosti i nedostataka zapadni svijet je u ovom vremenu bliže pravednosti i redu od mnogih muslimanskih država. Pravilan pristup rješavanju navedenih prijestupa sada i u budućnosti predstavlja pravni pristup. Ako su muslimani pametni i iskreni dužni su formirati političke grupe pritiska u zemljama u kojima borave. Njihovi pravnici su dužni da prouče zakone tih zemalja i da iznađu najbolje načine kako ozakoniti i zakonom sankcionisati vrijeđanje svetinja i vjerskih simbola.

Prvo treba preformulisati zakone koji štite slobodu mišljenja i izražavanja tako da sadrže uslov koji jasno precizira obavezu poštivanja vjerskih svetinja – islamskih i neislamskih – i njihovo nevrijeđanje, stoga što njihovo vrijeđanje predstavlja uvredu za same njihove sljedbenike. Zakonsko uobličavanje ovog uslova neće biti teško jer već postoji presedan u svim evropskim zakonima, a to je „Zakon o zabrani antisemitizma“ koga su usvojile gotovo sve evrospke zemlje. Židovi su u posljednja dva desetljeća bili veoma aktivni i gurali su zakon po kojem je osporavanje holokausta nad jevrejima zločin i spada u jednu vrstu antisemitizma. Postigli su ogroman uspjeh čiji je rezultat da se nijekanje holokausta zakonom kažnjava u najmanje deset evropskih zemalja (Njemačkoj, Austriji, Holandiji, Francuskoj, Belgiji, Italiji, Španiji, Švedskoj, Slovačkoj i Luksemburgu).

Drugi put kojim trebaju ići islamske manjine u Evropi je aktiviranje zakona vezanih za vrijeđanje vjerskih simbola koji postoje gotovo u svim pravnim sistemima evropskih država. Vrijeđanje vjera predstavlja pravni prekršaj u krivičnom pravu u Velikoj Britaniji, Holandiji, Austriji, Španiji i Finskoj, a peta njemačkog ustava precizira da je sloboda mišljenja i izražavanja uslovljena neizazivanjem mržnje na rasnoj i vjerskoj osnovi.

* * *

Konačno, muslimani (i svi drugi ljudi) moraju shvatiti da metak neće ubiti ideju. Nikada se u istoriji nije desilo da je ideja umrla zato što je nosilac ideje umro u njenoj odbrani. Upravo se dešavalo uvijek suprotno. Ako hoćeš da oživiš bilo koju ideju ubij njenog nosioca da bi ideja živjela. Zar se to nije desilo sa dječakom koji je ubio kralja? Dječak je umro, ali se njegova ideja raširila među svijetom i u nju je povjerovala većina svijeta. O ovom uzvišenom smislu Sejjid Kutb, da mu se Allah smiluje, izrekao je čuvene riječi koje trebate zapamtiti i stalno ponavljati: „Naše riječi ostaju naše voštane nevjeste dok na njihovom putu ne umremo, a kada umremo u njima će buknuti duh i oživjet će.“

To je općeljudski, a ne samo islamski princip. Svaka ideja u početku djeluje kao slabašna biljka ili mala sadnica, ali kada se zalije krvlju pretvara se u veliko drvo koje korijene pušta duboko u zemlju, a grane diže visoko u nebo.

Moramo prihvatiti pravilo svih pravila kada su u pitanju nesporazumi i idejni sukobi, u koje spada i vrijeđanje naše vjere, našeg časnog Kur’ana i našeg čestitog Poslanika, a koje glasi: Ako se sila može pobijediti samo silom, željezo kovati samo željezom tako se i riječ može poraziti samo rječju, ideja samo idejom i da je rat riječima i idejama u mnogo slučajeva bučniji od rata topovima i municijom.

Kur’an ovaj princip jasno ustvrđuje i od nas traži da na silu uzvratimo silom, a na ideju idejom. Kada se radi o oružju i borbi Uzvišeni kaže:

{وقاتلوا في سبيل الله الذين يقاتلونكم ولا تعتدوا}

Na Allahovom putu borite se protiv onih koji se protiv vas bore, ali ne granice prelazite!,

a kada se radi o pozivanju u vjeru i raspravljanju:

 

{وجادلهم بالتي هي أحسن}

Sa njima na najljepši način raspravljaj!

Svjetski mediji predstavljaju ne samo ogromnu silu, nego uopće jednu od najvećih sila ovog vremena. Kada protiv sebe okrenemo jedan dio medija okrenuli smo ih sve i  započeti ćemo bitku iz koje nikada nećemo izaći kao pobjednici. Rekao sam u drugom dijelu ovog članaka da sva sredstva informisanja nisu uz nas, ali sredstva informisanja predstavljaju veoma širok svijet i među njima ima veoma mnogo onih koji su milostiva srca i pravedni. Od njih smo očekivali da nas pomognu u borbi za istinu i da stanu u red sa onima kojima je učinjena nepravda. U prošlom krugu smo mnoge izgubili. Moramo uložiti sav svoj trud i mudrost da ih povratimo i da upravo ovu bitku vodimo sa jedinim oružjem pomoću kojeg se ovakve bitke mogu voditi, a to je oružje riječi i ideja.

Znak najveće nemoći bio bi da na ideju uzvratimo metkom. To je u stanju učiniti osoba koja se boji poraza u bici ideja i to stoga što su njene ideje slabe i neodržive, a što nikako nije odlika naše veličanstvene islamske vjere.

<<< I dio              <<< II dio

Sa arapskog preveo: Ahmed Halilović

Izvor:

https://shamquake.wordpress.com/2015/01/15/2897/

https://shamquake.wordpress.com/2015/01/16/2902/

https://shamquake.wordpress.com/2015/01/18/2907/

2 Comments

  1. Pingback: Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? (2/3) - www.cdv.ba

  2. Pingback: Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? (1/3) - www.cdv.ba