Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Kulturna borba u učionici

Parlament u Beču je – bez povoda – zabranio nošenje hidžaba u osnovnim školama. To pokazuje kako austrijska vlada upravlja javnim mnjenjem, smatra Norbert Mapes-Nidik.

U Austriji zapravo niko ne smatra da djevojčice prije puberteta treba da nose hidžab – ni vlada, ni opozicija, ni nastavnici, ni stručnjaci za obrazovanje, ni imami koji javno argumentuju. Islamska vjerska zajednica koja je u Austriji dio sistema javnog prava, takođe je protiv toga. Iako o tom pitanju, dakle, vlada maksimalan konsenzus, ono je u zemlji uvijek spremnoj za uzbuđenja postalo kontroverza mjeseca. Na internetu sve vrvi od postova o tome, u parlamentarnoj debati je o tome pljuštala argumentacija sa svih strana. Velika pažnja ne govori ništa o relevantnosti teme. Ali, ona svjedoči o velikoj rafiniranosti sa kojom austrijska desničarska vlada upravlja javnim mnjenjem.

U četvrtak je parlament u Beču uz protivljenje opozicije, usvojio odluku o zabrani nošenja hidžaba u osnovnim školama. U slučaju nepoštovanja zabrane, roditeljima prijeti kazna od 440 eura. Povoda za inicijativu – nije bilo. U saveznim pokrajinama poput Koruške nije poznat nijedan slučaj; u Tirolu je pogođeno 19 djevojčica. No, pravi cilj poduhvata je postignut: mobilizacija sopstvenih sljedbenika protiv islama, stavljanje opozicije u položaj onoga koji kapitulira pred islamom i polarizovanje liberalnog dijela javnosti.

Islam se ne spominje iako se na njega misli

U početku su, sada već bivši, vicekancelar Hajnc-Kristijan Štrahe iz desničarske FPO, inicijator zakona, i kancelar Sebastijan Kurc (OVP) htjeli čak da mijenjaju i Ustav. Za razliku od situacije u Njemačkoj, sve što parlament unese u Ustav ostaje van domašaja Ustavnog suda. Pošto Socijaldemokrate i Liberali to nisu htjeli, nije bilo potrebne dvotrećinske većine, pa je inicijativa na kraju pretvorena u običan zakon.

Da bi inicijativa mogla da prođe na sudu, „islam” se, iako se na njega misli, u zakonu – ne spominje. Tako se uopšteno zabranjuje „nošenje odjeće koja označava pogled na svijet ili religiju” ukoliko je povezano sa „pokrivanjem glave”. Ta formulacija se ne odnosi na jevrejsku kipu, ali se odnosi na turban Sika, koji je, međutim, izuzet od zabrane „pokrivanja” – kao što je to utvrdio nadležni parlamentarni odbor. Lijepo smišljeno: ono što utvrdi odbor, sud ne može da odbaci. Stvarnu opasnost za novi zakon predstavlja Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Prema njegovoj jurisdikciji, države smiju da uvode zabrane nošenja marama na glavi samo ako vode računa o „zapovijesti neutralnosti” prema svim religijama. A, Austrija, u kojoj su u školskim učionicama propisani krstovi na zidovima, od toga je vrlo udaljena.

Providni argumenti

Vlada tvrdi da hidžab predstavlja „polnu segregaciju” – što je škakljiv argument u zemlji u kojoj seoska djeca u školama i danas u posebnim prilikama moraju da nose dirndlove i kožne čakšire; dirndlove – djevojčice, a kožne čakšire – dječaci, da usput primijetim. Rudolf Tašner, čovjek OVP i dokazani desničar, nazvao je hidžab „simbolom tlačenja žena i djevojčica” i obećao „da će se svim snagama boriti za prosvijećenost”. Isti poslanik se zalaže za obaveznu vjersku nastavu za sve đake, pa i one koji nisu vjernici. Ministar obrazovanja Hajnc Fasman, zapravo čovjek nauke koji nema ideološke komplekse, još jednom je morao da izmišlja liberalna opravdanja za „borbu protiv političkog islama”, koja je proklamovani cilj vlade.

U Austriji se ni ne diskutuje o posljedicama koje zakon ima u školskoj praksi. To kao da i nije važno. Kritičari podsjećaju da ne mora biti da su samo fundamentalistički očevi ti koji prisiljavaju svoje kćerke da nose hidžabe, i da ima djevojčica koje samo imitiraju svoje majke ili tetke. Zamjera se i da zakon važi samo u školi – pa bi to moglo da dovede do otuđenja djece od te institucije i njihovo bjekstvo u udobno porodično utočište, kao što je to slučaj sa djecom iz sekti. Njemački sociolog koji radi u Beču Kenan Gungor kaže da bi zabrana  mogla da podstakne konzervativne roditelje da se okrenu radikalnim grupama. A kod djece koja ne prave razliku između vjerskog stava svojih roditelja i svog sopstvenog identiteta, mogao bi da nastane utisak da su nepoželjna.

Za vladu u Beču koja je budžet za državne mjere integracije nedavno skresala za 80 miliona eura, to nisu slike koje plaše. Naprotiv: dokle god postoje izgledi da se kulturna borba u učionici završi pobjedom, vlada će je voditi uz podršku većine. 

Preuzeto sa: (www.dw.com)