Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Moj omaž muftiji Muameru ef. Zukorliću

Ne smijemo pitati: Bože Svevišnji, zašto si nam muftiju Muamera pozvao sebe u najbolje doba njegovog života kad smo ga najviše trebali da bude s nama ovdje i sada da širi junački glas o nama i da nas brani od dušmana?

Glas muftije Muamera, Tvog sluge odanog, bio je uvjerljiv za svakoga.

Dušmani su poginjali  glavu od poniznosti pred njegovim argumentima, a braća i prijatelji su dizali glavu od ponosa što imaju takvog junaka. Niko mu od nas u tome nije bio ravan.

Ti si, Milostivi, to podario našem Muameru da ima mudrost Hidrovu, da ima čeličnu ruku Davudovo, da ima oštro čulo sluha Sulejmanovo da čuje samoga mrava, da ima britki odvezani jezik Harunov da ga ljudi razumiju, da ima hrabrost Musaovu pred Faraonom, da ima ljubav Isaovu prema svim ljudima dobre volje te da posjeduje miraz, kojeg je Muhamed, Alajhisselam, ostavio ulemi da ga čuvaju i prenose svim ljudima, koji hoće da razumiju tajne života i smrti.

Milostivi, kroz te osobine, koje si mu darovao, Muamer je bio dâr svima nama. Bio je naš štit od dušmana, mir za našu dušu i sigurnost za našu naciju. Bio je simbol našeg uzdizanja i našeg koračanja naprijed.

Nije ga bilo strah nikoga osim Tebe.

Svjesni smo, Milostivi, da kao što si nam ga darovao Tvojom voljom, Tvojom voljom si ga sada pozvao sebi.

Zato ne smijemo pitati zašto si nam ga uzeo baš sada jer si nam, Sveznajući, rekao u Kur’anu Časnom da ima nešto što mi ne volimo, a ono je dobro za nas, kao što ima nešto što mi volimo, a ono je loše za nas. Jer Ti, Bože, znaš a mi ne znamo šta je najbolje za nas. Mi ne znamo osim ono čemu si nas Ti naučio.

A naučio si nas, Sveznajući,  da vjerujemo u Tvoj qadāʿ i qadar, a to je da znamo i vjerujemo da sve što se događa, događa se prema Tvom neupitnom određenju i prema Tvom preciznom uređenju ovoga ovdje prolaznog Dunjaluka i onog tamo vječnog svijeta Ahireta.

Ali, Sveznajući, Ti ne samo da si nam dozvolio, već si nas i obavezao da čitamo i mislimo znakove na putu našeg prolaznog života.

Ti si učinio, Svemogući, da život i smrt Tvog pokornog sluge, muftije Muamera, bude svojevrstan znak da ga čitamo i mislimo kako bismo shvatili tajnu života prije tajne smrti. Jer život je tajna prije nego smrt. O smrti mi nemamo ništa reći osim pokornosti Tvom qadāʿ i qadaru.

O životu znamo malo, onoliko koliko nam Ti, Milostivi, daruješ znanja iz Tvoje neizmjerne milosti i mudrosti.

Ti si, Svemogući, dopustio svome robu Muameru, da nam otkriva svoje tajne prolaznog  života, koje si mu podario, kao znak, kao putokaz, kao svjetionik na uzburkanom moru dunjaluka, posebno ovdje kod nas na brdovitom Balkanu.

Shvatili smo, stoga, da si nam, Svemogući, povjerio emanet da pričamo o životu Tvog roba Muamera, a ne o njegovoj, po našem računu, preranoj smrti. 

Tajnu Muamerove prerane smrti nikad nećemo saznati, ali možemo čitati i misliti znak njegove smrti, znak koji nam se otkriva, a to je da je njegova smrt znakovitija od njegovog života.

Znakovitija je njegova smrt zato što ima smisla da sačuva čistotu njegovog života.

Veliki ljudi odlaze sa ovoga prolaznoga svijeta u vječni svijet baš u trenutku kad je njihov život ispunio svoju dunjalučku misiju u čistoti njihove riječi i djela, koja živi i poslije njihove smrti.

Tvojom voljom, Milostivi, mogao je bosanski šehid Izet Nanić preživjeti kao gazija, ali nije zato da bi naše sjećanje na čistotu njegovog šehadeta živjelo vječno.

Mogao je, Tvojom voljom, Milostivi, muftija Muamer još biti među nama, ali nije zato što si Ti tako odredio i uredio da ga pozoveš sebi kako bi nas obavezao na sjećanje na čistotu i junaštvo njegova života, kao trajnu vrijednost, koja treba da bude prepoznatljivija nego za njegova života.  

Obavezuješ nas, Milostivi, povodom smrti tvoga roba muftije Muamera, da čitamo, učimo i mislimo smisao Tvojih riječi u suri al-Aḥzāb, ajet 23.:

– Ima među vjernicima ljudi koji su dosljedni u ispunjavanju svojih zavjeta prema Allahu. Ima među njima onih koji su svoj zavjet već ispunili, dok drugi među njima čekaju da ga ispune. To su oni koji ništa ne mijenjaju od zavjeta, niti odustaju od njegovog ispunjenja. Allah nagrađaje iskrenost iskrenih, a kažnjava licemjerne ako hoće ili im oprašta ako hoće. Allah, usitinu, prašta i milostiv je.  

Muftija Muamer je ispunio svoj zavjet Allahu Svevišnjem i pokazao gradu i svijetu kako se to radi – iskreno i hrabro.

Sretna je nacija, koja je imala i koja ima takve ljude, za koje se može svjedočiti da su ispunili svoj zavjet Svevišnjem Allahu, kao što je sretna i ona nacija što ima kod sebe onih koji su spremni da ispune svoj zavjet prema Allahu, jer oni koji su spremni ispuniti svoj zavjet prema Allahu, spremni su ispuniti i svoj zavjet i prema naciji.

Malo je reći da ćeš mi, Muftija moj, nedostajati kao brat i prijatelj. Ali dosta je ako kažem da sam ponosan što sam te imao za brata i priajtelja.

Vidio sam mojim očima kad su te tvoj sin Usama i brat Muhamed spustili u kabur u bijelim ćefinima u tvom porodičnom mezaru u tvom selu Orlje.

Ali, još uvijek ne mogu skroz prihvatiti da nećeš više dolaziti u Sarajevo da nastavimo nacionalni posao, kojeg smo zajedno počinjali od Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) do Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK).

Teško će nam biti nastaviti bez tebe, ali nećemo i ne smijemo odustajati jer to je zavjet, kojeg smo zajedno položili pred Bogom i svijetom da ćemo ustrajati u radu na podizanju časti i slobode našeg naroda.

Tvoj otac hadži Medija i tvoja majka hadžinca Nurija imaju razlog da budu ponosni što su te imalil za svog vrijednog i ponosnog sina.

Tvoja Umejja i Elma mogu biti ponosne što su te imale za svog vjernog muža.

Tvoje kćerke Sedžda, Medžda, Nedžma, Mina i Ajša i tvoji sinovi Usama, Amir i Ahmed imaju razlog da budi ponosni  što su te imali za svog brižnog oca.    

Tvoja braća Muhamed i Mesud mogu biti ponosni što su te imali za brata, koji je hodao po zemlji uzdignutog čela.

Bošnjačka ulema može biti ponosna što te je imala za svog kolegu i muftiju, koji je nosio ahmediju s ponosom i zračio duhovnošću gdje god je pošao.

Sandžak može biti ponosan što je nakon muftije Mehmed ef. Šemsekadića imala svog muftiju sandžačkog u liku i djelu Muamera ef. Zukurlića, koji je pronio ime Sandžaka širom svijeta.

Tvoj vjerni nasljednik muftija Mevludin ef. Dudić može biti sretan što će nastaviti da vodi muslimane Bošnjake u Sandžaku istim putem, kojim si ih ti vodio još jače i još sigurnije, ako Bog da.

Tvoj odani saputnik u politici Jahja Ferhatović može biti ponosan što će nastaviti tvoj put u politici, ponosno i hrabro, kao što si mu pokazao i kao što je on dorastao da bude tvoj nasljednik uz Allahovu pomoć i podrđku Bošnjaka u Sandžaku.  

Bosna ima razlog da bude ponosna što je imala političara Muamera Zukorlića, koji se, kao poslanik u parlamentu Srbije borio kao lav za njenu čast i slobodu. 

Muftija moj, ja sam imao čast što sam te imao za brata i prijatelja.

Tvoje preseljenje u vječni svijet – Ahiret ne doživljavam kao vjećni rastanak, već kao privremeno odsustvo do ponovnog susreta s tobom u Džennetu. Ako Bog da!

Zapravo, Muftija moj, ti ćeš biti prisutan među nama svojim duhom, koji ne umire već samo mijenja mjesto bitisanja, a to mjesto je naš um, koji će se sjećati  tvojih riječ i naše srce, koje će pamtiti tvoju ljubav i brigu za našu vjeru i naciju.

Allahu Milostivi, smiluj se Tvom robu Muameru i reci mu:

– O smirena dušo, vrati se svom Gospodaru zadovoljna i On s tobom zadovoljan. Uđi među moje robove uđi u Moj Džennet. Amin!

Muftija moj, halal olsun – neka ti je halal od mene iz punoga srca i duše!

Riḍāen lillahi-l-fātiḥa!

Proučite fatihu za dušu muftije Muamera ef. Zukorlića!

Allah vas nagradio!