Da je živ, Mula Mustafa Bašeskija bi zapisao: – Jučer je preselio na Ahiret još jedan insan u Sarajevu po imenu Timur. A ja danas želim zapisati: – Jučer je Sarajevo izgubilo jedno od svojih prepoznatljivih lica – Timura Numića.
Bio bih nepravedan ako ne bih iskazao moju žalost zbog smrti Timura. Ako ni zbog čega, a ono zbog sjećanja na njegov prepoznatljivi lik mladića, kojeg se moglo vidjeti u sarajevskim džamija u vrijeme kada je malo mladića ulazilo u njih. Lijep, naučit, visokog stasa i muškog glasa, Timur je nama, softama Gazijine medrese, bio ohrabrenje u doba straha zbog vjere i osvježenje u vrijeme kompleksa zbog džamije.
Pokretljiv, susretljiv i sugestivan Timur je uvijek bio u nekom projektu, koji je okupljao ljude. Bio je hizmećar za opću stvar, koja nije uvjek bila jasna svima, ali njemu je bilo jasno da treba nešto i za nekoga raditi.
I, naravno, kad su se slomili okovi rigidnog jednopartijskog političkog sistema Timur je bio u prvom redu za bosansku, muslimansku, bošnjačku političku i državnu stvar.
Odmah, kao po zakonu nužnosti, Timur je uz predsjednika Aliju bio kao zeleni list na zelenoj grani partijskog i državničkog bosanskog drveta u zametku, čiji su korijeni bili duboko u zemlji, a grane visoko ispružene ka nebu, kao ruke ispružene u skrušenoj dovi Svevišnjem Bogu.
Predsjednik Alija nije mogao imati boljeg povjerenika, koji mu je donosio poruke i odnosio njegove poruke i pouke svima kojima su bile namjenjene.
Nije lahko biti u ulozi do-prvog u Bošnjaka jer svi misle da bi svako od njih mogao to bolje biti. Znao je to i Timur i zato je bio tih i pažljiv da ne povrijedi sujetu kod onih koji su ga poprijeko gledali. A tih je bilo mnogo. I znao je Timur da mora biti štit od direktnih udara na predsjednika Aliju kako u ratu tako i u miru.
Moje iskustvo sa Timurom je lijepo i prijatno. Posebno se sjećam Timurove uloge u promociji godišnje manifestacije Ajvatovice. Slobodno mogu reći da je Ajvatovica to što jeste danas najviše zahvaljujući Timuru koji je za taj projekat uradio sve što je bilo potrebno iz duše i srca.
Sjećam se i naših večernjih druženja s predsjednikom Alijom i drugim prijateljima. Timur nije govorio, već je slušao i pamtio što treba sutra raditi za našu stvar.
Osobno sam mu zahvalan za sve što je uradio za našu vjeru, naciju i državu. Likovi i ličnosti kao što je bio Timur nedostajat će Bošnjacima.
Njegova supruga Mukerema, profesorica matematike u Bošnjačkoj gimnaziji od prvoga dana, ima razlog da bude ponosna što je imala takvog muža, a njegov sin Omer i njegova kćerka Muamera mogu biti sretni što su imali takvog babu; ja mogu biti sretan što sam mogao očekivati, kao reisu-l-ulema u Bošnjaka, da mi se Timur pomoli na vrata s korisnom porukom od predsjednika Alije, a naš narod može biti ponosan što je imao takvog sina, koji je čuvao i branio njegovu slobodu i čast u ratu i u miru.
Učim dovu Allahu Milostivom da Timuru Numiću oprosti grijehe, a njegovoj Mukeremi, sinu Omeru i kćerki Muameri podari sabur, a svima nama da Allah podari volju da se sjećamo brata Timura s Fatihom! Amin!
Inna lillahi wa inna ilejhi radžiun!
Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo!
