Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Papina posjeta Emiratima: Podsjetnik na prošlost i pogled u budućnost

Abu Dhabi, 4. februar 2019 – Papa Franjo je drugi dan u posjeti (3-5. februar 2019. godine) glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata, Abu Dhabiju. Danas se očekuje Papin susret s članovima “Muslimanskog vijeća mudraca” na čelu sa Šejhom Al-Azhara, velikim imamom dr. Ahmedem Tajjibom u Velikoj džamiji Šejha Zejda Āl-Nahajana. Jučer je u emiratskoj palači šejh Nahjan bin Mubarek Āl-Nahjan, ministar za toleranciju u vladi UAE, otvorio dvodnevnu konferenciju povodom papine posjeti o temi “Ljudsko bratstvo”, kao glavnu temu i poruku ovog, kako ga mediji nazivaju “povijesnog susreta između muslimana i kršćana na Arapskom poluotoku”, predstavljenom u osobi katoličkog pape Franje i muslimanskog velikog imama, Šejh Al-Azhara dr. Ahmeda Tajjiba iz Egipata. Za nas ovdje i sada u Bosni važno je napomenuti da je dr. Mustafa Cerić, bosanski reisu-l-ulema (1993-2012.) jučer govorio na ovoj svjetskoj konferenciji o temi “Principi ljudskog bratstva”.

Inače, na ovu globalnu konferenciju u Abu Dhabiju, Emirati, gdje su muslimani većina, povodom posjete i susreta Šejha Al-Azhara i pape Franje  pozvani su predstavnici gotovo svih crkava te većinskih i manjinskih vjerskih zajednica ili religijskih sekti u svijetu od budista, sika, hindusa iz Indije do šintoista iz Japana, te behaija, zejdija iz Iraka, kopta iz Egipta i mnogih drugih kršćanskih denominacija sa istoka i sa zapada, kao i mnogih jevrejskih zajednica na istoku i na zapadu.  Ova slika ili svijest muslimana o tome da postoje  različita vjerska uvjerenja i zajednice u svijetu, na što Kur’an Časni jasno ukazuje, podsjeća nas na poznatog muslimanskog historičara i heresiografa  Muhammada ibn `Abd al-Karīma al-Šahrastānija (1086–1153.), koji je napisao “Kitāb al-milel wa al-niḥel” (“Knjiga o sektama i vjerovanjima”), u kojoj je registrirao gotovo sva filozofska i vjerska uvjerenja svoga doba.  To nije bila puka bilješka, već i znak svojevrsne muslimanske brige o manjinskim zajednicama unutar većenskih muslimanskih zajednica, ali i o manjinskim zajednicama izvan većinskih muslimanskih društava, shodno hadisu Allahovog Poslanika da su se Jevreji podijelili na sedamdeset i jednu sektu, kršćani na sedamdeset dvije, a da će se muslimani podijeliti na sedamdeset i tri firqe (“grupe”) u tumačenju islama, ali samo jedna je, na kraju, ispravna i spasonosna. To je bio motiv al-Shahrastāniju da napiše spomenutu knjigu, kao što je, vjerovatno, bio motiv vladi Emirata da organizira konferenciju i pozove manjinske zajednice unutar muslimanskih većinskih društava da im ukaže znak pažnje.  Očito, vlada Emirata je u tome uspjela i odaslala poruku svijetu da muslimani nisu zaboravili svoju povijesnu ulogu otvorenosti i brige za sve, koji žive s njima bez obzira na njihova vjerska i druga uvjerenja.       

Slijedom te pretpostavke, zapažena je, također, jedna zanimljiva povijesna koincidencija sa posjetom pape Franje Emiratima baš ove 2019. godine. Naime, 1219. god., dakle, prije tačno 800 godina,  Franjo Asiški je posjetio Egipat, gdje ga je primio memlučki sultan Malk al-Kamil (1177-1238). Ovaj povijesni podsjetnik nije zanimljiv samo zato što asocira na činjenicu da je sadašnji papa adoptirao sebi ime Franje, već i zato što ukazuje da su muslimansko-kršćanski kontakti bili uvijek i potrebni i korisni za civilizacijski suživot, ne samo na zapada, već i na istoku.  Kad smo već kod povijesti, treba spomenuti i čuvena sicilijanska pitanja, koja govore o zanimljivom kulturološko-civilizacijskoj komunikaciji između Rima i Andalusa, Španije. Naime, rimski car Frederick II Hohenstaufen (1194 –1250) je uputio molbu tadašnjem muslimanskom svijetu, Andalusu, da mu neko od umnih muslimana toga doba odgovori na četiri pitanja, koja su mu bila nejasna: 1) Da li je svijet stvoren i prolazan ili je svijet vječan?  2) Šta je nauka o Bogu ili teologija? 3)  Šta su kategorije ili univerzalije? 4) Šta je duša?  Jedini koji je u to doba imao hrabrosti da se prihvati tog zadatka, po nalogu almohadskog khalife al-Reshīda `Abd al-Wāḥida ibn Al-Mā’mūna (vladao 1232–1242), bio je andaluzijski filozof, sufija i slobodni sicilijanski mislilac Abu Muhammad Al-Qastallani Al-Sufi Ibn Sab‘īn (c.1216 – c.1269). Njegovi odgovori rimskom caru poznata su kao “al-Māsa’il al-Siqīliyya” (“Sicilijanska pitanja”). U uvodu za svoje odgovore rimskom caru Ibn Sab‘īn naglašava da njegovo znanje i mudrost proističu iz duha islama, koji potiče čovjeka da traži znanje i mudrost, te da to znanje i mudrost prenosi ljudima i širi u svijetu. To je glavni razlog što je Ibn Sab‘īn pristao da odgovori rimskom caru i da mu na taj način pošalje poruku otvorenosti duha i uma islama prema drugom i drugačijem.  Papa Franjo nije rimski car, ali jeste rimski biskup, koji posjećuje zemlju s muslimanskom većinom, koja time, poput Ibn Sab‘īna demonstrira otvorenost duha islama prema drugom i drugačijem u cilju jednog boljeg, mirnijeg, sigurnijeg, naprednijeg i moralnijeg svijeta za današnjicu i sutrašnjicu cijelog čovječanstva. 

Dakle, ako je historija učiteljica, muslimani i kršćani danas mogu naučiti iz historije da muslimansko-kršćanski susreti i dijalog nisu slučajnost, već povijesna konstanta, koja nema alternativu. Ne samo kao diplomatsko-teatralna demonstracija, već kao kulturno-civilizacijska nužna potreba da i kršćani i muslimani pokažu zrelost i odgovornost za sudbinu današnjeg čovječanstva ne samo na Bliskom istoku, već svugdje gdje žive zajedno ili jedni protiv drugih. To isto važi i za Jevreje, kao ibrahimovske potomke, ali i za sve ostale vjere i kulture u svijetu. Svi moraju shvatiti da im je ova planeta Zemlja zajednička, kao lađa, Nuhova lađa, koja može ploviti na mirnom ili uzburkanom moru. Sve ovisi o njima hoće li lađa ploviti mirno do cilja ili će se svi u lađi utopiti besciljno i smrtonosno. Stoga, papina posjeta Emiratima nije značajna samo za muslimane i kršćane. već za cijeli svijet. I sam rimski papa je već odavno shvatio da je, po onoj narodnoj poslovici, “u hareketu je bereket”, tj., nema fajde sjediti u Vatikanu i čekati da neko dođe, već treba ustati i obilaziti svijet da vas svijet primijeti. To pravilo bi trebalo važiti i za nas u Bosni: “u hareketu je bereket”, a ne u sjedenju i čekanju da nam neko dođe i donese ono što nam treba i pripada. Ako je to i papa u Rimu shvatio, vrijeme je da i mi u Sarajevu shvatimo da moramo ustati i tražiti u svijetu našu duhovnu i materijalnu nafaku, koje, zasigurno, ima samo je treba otkriti i preuzeti na vrijeme. Nadamo se da smo spremni, ako Bog da.