Turski novinar i mislilac Mustafa Akyol ima odgovor za vas.
Sa vrsnim turskim novinarom i misliocem svjetskoga glasa Mustafom Akyolom upoznao me na večeri u sarajevskom restoranu Park Prinčeva naš vrsni novinar, prevoditelj i mislilac bosanskog glasa Mirnes Kovač.
Upoznao sam mnogo muslimanskih modernističkih ili reformatorskih mislilaca, od Ṭāriqa Ramaḍana do Muḥameda Arkuna, kao i konzervativnih ili tradicionalnih čuvara klasične muslimanske misli od Šejha Muhammeda Saʿīda Ramaḍana Al-Buṭia do Šejha Abdullaha bin Bayya.
Od svih sam uzimao ono što sam smatrao bitnim i korisnim, ali sam zadržavao moj osobni stav o ključnim pitanjima u vezi s islamom i muslimanima teološki i povijesno.
Uostalom, moj mentor na Čikaškom univerzitetu bio je Fazlu-r-Rahman, koji je volio reći za sebe da je muslimanski „modernista“ u mišljenju mada je živio izrazito tradicionalni život muslimana.
Moj dugogodišnji poznanik je Šejh Jusuf el-Karadavi za kojeg se može reći da je umjereni konzervativni i tradicionalni muslimanski um, koji jeste za reformu („iṣlāḥ“) islamske misli, ali ne na način muslimanskih modernista.
Rijetko ko je od modernista zadovoljio moja očekivanja kao što je to uradio Mustafa Akyol u svojoj knjizi: „Reopening Muslim Minds: A Return to Reason, Freedom, and Tolerance“ („Ponovno otvaranje muslimanskog uma: povratak razumu, slobodi i toleranciji“).
Knjigu je na na bosanski jezik preveo Mirnes Kovač.
U 311 stranica, Akyol je aktualizirao tri najbitnije intelektualne i moralne vrijednosti, a to su zdrav razum, neotuđiva sloboda i neupitni suživot i tolerancija, vrijednosti sa kojima se muslimani hrvaju više od dva stoljeća i to sa sporadičnim individualnim usponima i naizmjeničnim individualnim i kolektivnim padovima.
Novo i unikatno u modernističkoj i reformatorskoj misli, koju Akyol promovira u ovoj svojoj knjizi, nije prekid sa muslimanskom intelektualnom i moralnom tradicijom već, naprotiv, njegov poziv muslimanima je upravo da resetiraju ili da rekonektuju svoj um sa genijalnim muslimanskim umom, koji je, može se reći, jednom vladao svijetom kroz svoja racionalna, slobodarska i tolerantna razmišljanja.
Dakako, Akyol implicitno i eksplicitno postavlja pitanje svih pitanja, a to je kako je i zašto došlo do svojevrsne povijesne „kome muslimanskog uma“, protiv koje je Hazreti Alija učio dovu, koja je zapisana u njegovoj „Nahdžu-l-balāghah“: „Utječemo se Allahu od kome uma“ („Naʿūdhu billahi min subāti-l-ʿaqli“).
Nema jasnog odgovora na ovo pitanje, ali ima jasan put da se muslimanski um resetuje i rekonektuje sa kur’anskim, sunnetskim i povijesnim pamćenjem, koje upućuje muslimane na vrijednosti razuma, slobode i tolerancije, kao bitne odrednice cjelokupne islamske kulture i civilizacije.
Zato Akyol nije ni tragično ni traumatično doživio i preživio svoj malezijski slučaj u vezi sa kur’anskim ajetom „Lā ikrāha fī al-dīni“ („Nema prisile u vjeri“) zato što je svjestan da je to jedna od najvećih religijskih reformatorskih misli, koju je islam proklamirao na početku osmog stoljeća dok je Europa čekala na to stoljećima.
Priča o razumu ili racionalizmu u islamu nije strana ni muslimanskim modernistima ni tradicionalistima, dok je priča o „slobodi“ različita iako bi ona trebala biti jedinstvena zato što je „sloboda“ sâma bît islama, o kojoj ovisi sâma suigeneričnost islamske kulture i civilizacije.
Akyol je svjestan toga i zato svoje ideje o „slobodi“ provlači nježno i oprezno, ali njegova poruka je jasna: muslimani danas žive u neslobodi i kao pojedinci i kao kolektivi zato što nisu dovoljno pouzdani u sami sebe da preuzmu odgovornost za svoju slobodarsku misao pa se sakrivaju iza istinskih ili lažnih autoriteta, a nisu pouzdani u sebe zato što nisu slobodni da misle i govore u muslimanskim društvima i zato traže utočište na zapadu za svoje „modernističke“ i „reformatorske“ ideje, koje razvijaju i objavljuju.
Akyol je jedan od tih mnogobrojnih muslimanskih umova, koji je našao utočište u Americi zato što nije mogao naći svoje pravo mjesto u muslimanskoj sredini. A nekada je bilo obratno. Kršćanski i hebrejski umovi su hrlili u Bagdad i Kordobu da zadovolje svoju intelektualnu, moralnu, kulturnu i civilizacijsku radoznalost.
Akyol, kao i mnogi muslimanski intelektualci nostalgičari za tim zlatnim vremenima u islamskoj povijesti kad je vladao razum, kad je cvjetala sloboda i kad je dominirala tolerancija kod muslimana, nastoje probuditi kod muslimana taj dar Božiji, kojeg danas neki, svjesno ili nesvjesno, žele zatamniti.
Svako ko želi osvježiti svoje pamćenje na taj dar Božiji – razum, slobodu i toleranciju, neka pročita ovo Akyolovu knjigu, koju nam je priuštio naš vrijedni i agilni avangardista slobodne misli Mirnes Kovač.
I dok budete čitali ovo izuzetno djelo na bosanskom jeziku od bosanskog zeta i turskog novinara intelektualca, koji živi i radi u Americi, uvijek imajte na umu da je prijevod vrijedan koliko i sâmo djelo, koje vam je neko preveo, u ovom slučaju naš Mirnes Kovač.
Uz toplu preporuka svima da obavezno pročitaju knjigu, želim napomenuti da će ovu knjigu razumjeti oni koji imaju otvoren um i široko srce. Neće je razumijeti oni koji imaju zatvoren um, poput onih koji su u Maleziji na aerodromu zaustavili našeg bosanskog zeta Akyola i zadržali ga u pritvoru.
Niti će razumjeti ovu knjigu oni koji nemaju široko srce.
Zato im preporučujem da ovu knjigu ne čitaju.
Osobno, ovu knjigu sam čitao s uživanjem!
Hvala Mirnesu Kovaču na izvrsnom bosanskom prijevodu!
