Islamofobija se ne smije prihvatiti kao uobičajena pojava pred kojom se sliježe ramenima. Kada se čovjek ponižava zbog njegove vjere, kada se napada džamija ili muslimansko ime unaprijed proglašava sumnjivim, ugroženi su dostojanstvo pojedinca, sigurnost zajednice i moralni temelji društva.

„Organizacija islamske saradnje“ sa sjedištem u Džeddi, Saudijska Arabija, objavila je svoj osamnaesti godišnji izvještaj o islamofobiji. Prema dostavljenom informativnom prikazu, izvještaj obuhvata period od januara do decembra 2025. godine i upozorava na zabrinjavajuće širenje antimuslimanskog rasizma: napade na ljude, džamije i vjerske ustanove, ali i političke i medijske poruke koje pothranjuju predrasude i diskriminaciju.

Posebno zabrinjava upozorenje da mržnja prema muslimanima u pojedinim sredinama prerasta iz izoliranih postupaka u društveno prihvatljiv govor i institucionalne obrasce. Opasnost se produbljuje onda kada uvreda postane politički program, predrasuda medijska navika, a diskriminacija postupak za koji se više niko ne osjeća odgovornim.

U dostavljenom prikazu posebna pažnja posvećena je Evropi, jačanju krajnje desnih pokreta i predstavljanju muslimanskog prisustva kao prijetnje nacionalnom identitetu. Normalizacija antimuslimanskog rasizma ugrožava same temelje demokracije, slobode, jednakosti i ljudskog dostojanstva.

Za bosansku javnost ovo je poziv na ozbiljnost. Naše historijsko iskustvo obavezuje nas da prepoznajemo ponižavajući govor prije nego što postane opravdanje za isključivanje i nasilje. Znamo koliko je opasno kada se cijelom narodu pripisuje krivica, kada se njegova vjera prikazuje kao prijetnja, a njegovo pravo na dom i dostojanstvo pretvara u predmet tuđe političke pogodbe. Zato nam je potrebna budnost koja počiva na znanju, smirenosti i odlučnosti. Potrebna nam je sposobnost da razlikujemo kritiku ideje od mržnje prema čovjeku. O vjerskim učenjima, ustanovama i javnom djelovanju može se raspravljati i kritički govoriti. Međutim, nijedna rasprava ne opravdava prijetnje, kolektivno optuživanje ili uskraćivanje jednakih prava ljudima zato što su muslimani.

Posebnu pažnju zaslužuje digitalni prostor. Dostavljeni prikaz izvještaja upozorava na zloupotrebu umjetne inteligencije za proizvodnju obmanjujućih sadržaja protiv muslimana i na ulogu algoritama u širenju mržnje. Lažna fotografija, izmišljena izjava ili montirani snimak mogu izazvati stvarnu štetu. Zato je provjera prije dijeljenja vijesti danas i građanska odgovornost i moralni emanet. Istina se ne brani neprovjerenom informacijom, makar ona na prvi pogled išla nama u prilog.

Naš odgovor treba biti ukorijenjen i u poslaničkoj pouci. Muhammed, a. s., učio je da se zlu treba suprotstaviti rukom (djelom) kada je čovjek u mogućnosti, rječju kada djelom ne može, a srcem kada ni riječ nije moguća. Taj posljednji stepen označen je kao najslabiji stepen imana. (Sahih Muslim, 49a). Rukom, jezikom i srcem – to je poziv na odgovornost prema vlastitoj mogućnosti.

U našim bosanskim okolnostima djelovati rukom znači konkretno pomoći ugroženom čovjeku, sačuvati dokaze, podržati zaštitu napadnute zajednice i savjesno koristiti institucionalnu odgovornost. Ko ima ovlasti da spriječi diskriminaciju, dužan je da ih koristi zakonito i pravedno. Ova pouka ne daje opravdanje za samovolju, osvetu ili nasilje. Djelovati jezikom znači imenovati nepravdu, osporiti laž činjenicom, tražiti odgovornost i javno stati uz poniženoga. To je obaveza naročito onih čija riječ dopire daleko: vjerskih autoriteta, nastavnika, novinara, intelektualaca i političkih predstavnika.

A usprotiviti se srcem znači sačuvati unutrašnju granicu preko koje zlo ne smije prijeći: ne prihvatiti poniženje kao pravdu, ne povjerovati da žrtva manje vrijedi i ne naviknuti se na tuđu patnju. Spominjanje najslabijeg stepena imana treba nas podstaći da učinimo više kada možemo. Ne treba njime dodatno opterećivati čovjeka kojem su strah, prisila ili stvarna nemoć zatvorili mogućnost javnog djelovanja. I srce koje odbija pristati na nepravdu svjedoči da ga uvreda nije uspjela slomiti.

Ali tamo gdje imamo slobodu i mogućnost djelovanja, naše protivljenje treba dobiti vidljiv oblik.

Zato pozivam:

a) Institucije da ozbiljno postupaju prema prijavama prijetnji, napada i diskriminacije te javnosti pokažu rezultate svoga rada.

b) Medije i javne ličnosti da odbace kolektivno optuživanje muslimana i odgovorno ispravljaju neistinite navode.

c) Obrazovne i vjerske ustanove da mlade uče prepoznavanju predrasuda, provjeri digitalnih sadržaja i dostojanstvenom zauzimanju za vlastita i tuđa prava.

d) Građane da sačuvaju dokaze o incidentima, prijave ih nadležnima i pruže podršku ugroženima, bez izlaganja sebe ili drugih dodatnoj opasnosti.

Prema dostavljenom prikazu, izvještaj poziva na snažniju saradnju Organizacije islamske saradnje, Ujedinjenih nacija, evropskih institucija, organizacija za ljudska prava i tehnoloških kompanija. Među preporukama su unapređenje praćenja i dokumentiranja napada, međunarodna višejezična platforma za prijavljivanje te nacionalni planovi čiji se rezultati mogu ocjenjivati. Takav pristup zaslužuje podršku: osuda mora prerasti u zaštitu, a obećanje u odgovornost.

Naša moralna vjerodostojnost zahtijeva da dostojanstvo branimo dosljedno. Muslimanima pripada ista sigurnost koju tražimo za jevreje, kršćane i sve druge ljude, uključujući i one koji ne vjeruju. Borba protiv islamofobije pripada zajedničkoj borbi protiv ponižavanja čovjeka. Bosna i Hercegovina ima dubok razlog da taj glas podigne jasno. Naše iskustvo stradanja obavezuje nas da branimo istinu i da budemo osjetljivi na tuđu patnju. Naša vjera obavezuje nas da u tome ostanemo pravedni.

Nećemo se stidjeti svoje vjere. Nećemo pristati da naša djeca odrastaju uvjerena da zbog svog imena moraju dokazivati da zaslužuju jednako dostojanstvo. Nećemo dopustiti da nas uvrede slome niti da nas mržnja učini nepravednima. Odgovorit ćemo znanjem, solidarnošću i djelom. Govorit ćemo istinu kada je teško izgovoriti je. A kada nam se oduzme mogućnost da djelujemo i govorimo, sačuvat ćemo srce koje zna razliku između pravde i nepravde.

Naš sabur je ustrajnost u dobru. Naše dostojanstvo je emanet. Naša budnost je odgovornost prema generacijama koje dolaze.