Zahtjev za hitno rasvjetljavanje brutalnog napada na maloljetnog učenika Medrese „Ibrahim Maglajlić“ u Banja Luci

Vijest da su, prema navodima objavljenim u Dnevnom avazu, tri nepoznate osobe napale i teško pretukle maloljetnog učenika prvog razreda Medrese „Ibrahim Maglajlić“ u Banja Luci, dječaka iz Janje, izaziva duboku zabrinutost, bol i opravdano ogorčenje.

Prema izjavi Samira Baćevca, dječak je za vrijeme školskog odmora otišao kupiti užinu, a nakon toga mu se izgubio trag. Poslije šest sati potrage pronađen je u blizini rijeke Vrbas, nekoliko kilometara od mjesta navodnog napada, u polusvjesnom stanju, s povredama glave i, prema istom izvoru, unutrašnjim krvarenjem.

Ako se ovi navodi potvrde, riječ je o izuzetno teškom činu nasilja nad djetetom koji zahtijeva najodlučniju institucionalnu reakciju.

Nijedno dijete ne smije strahovati za vlastiti život zato što ide u školu, zato što pripada određenoj vjeri ili narodu, niti zato što se zateklo na ulici svoga grada.

Posebno zabrinjava činjenica da je riječ o učeniku medrese, odgojno-obrazovne ustanove u kojoj se mladi ljudi obrazuju u duhu vjere, znanja, moralne odgovornosti i poštovanja drugih.

Ne smijemo unaprijed tvrditi da je motiv napada vjerska ili nacionalna mržnja, jer to tek treba utvrditi. Ali upravo zato nadležni organi moraju bez odlaganja ispitati i mogućnost da je dječak napadnut zbog svog vjerskog ili nacionalnog identiteta.

Ako se takav motiv utvrdi, onda ovaj događaj nije samo nasilje nad jednim djetetom nego i ozbiljno upozorenje o sigurnosti, slobodi i dostojanstvu svih koji žive u Bosni i Hercegovini.

Zahtijevam hitnu i potpunu istragu!

Od Ministarstva unutrašnjih poslova Eresa (RS), Policijske uprave Banja Luka, nadležnog tužilaštva i svih drugih odgovornih institucija zahtijevam:

1. Hitno utvrđivanje svih činjenica o nestanku, pronalasku i povređivanju maloljetnog učenika, uz pribavljanje medicinske dokumentacije, snimaka nadzornih kamera i svih raspoloživih dokaza.
2. Identifikaciju i pronalaženje mogućih počinilaca, njihovo procesuiranje u skladu sa zakonom i utvrđivanje eventualne odgovornosti drugih osoba.
3. Posebno ispitivanje mogućeg motiva mržnje, uključujući eventualnu vjersku, nacionalnu ili drugu diskriminatornu pozadinu napada.
4. Osiguravanje zaštite i podrške maloljetniku i njegovoj porodici, uključujući potrebnu zdravstvenu i psihološku pomoć te zaštitu njegove privatnosti i dostojanstva.
5. Pravovremeno i odgovorno informiranje javnosti o rezultatima istrage, bez otkrivanja podataka koji bi mogli ugroziti dijete ili istražni postupak.
6. Preduzimanje preventivnih sigurnosnih mjera kako bi učenici medrese, kao i sva druga djeca u Banja Luci, mogli slobodno i bez straha pohađati nastavu i kretati se gradom.

Od nadležnih institucija ne očekujemo samo riječi osude. Očekujemo profesionalan rad, utvrđivanje istine i zakonsku odgovornost.

Dijete nije krivo za historiju, niti smije biti žrtva tuđe mržnje!

Posebnu bol izaziva saznanje da je napadnuti dječak sin rahmetli Osmana Đilovića, poznatog kao Handžar, nekadašnjeg komandira Janjarske čete, čovjeka kojeg njegovi saborci pamte po hrabrosti i odanosti odbrani Bosne i Hercegovine.

Ali, ovdje moramo naglasiti jednu moralnu istinu: nijedno dijete ne smije biti napadnuto, poniženo ili ugroženo zbog imena svoga oca, porijekla svoje porodice, pripadnosti svome narodu ili vjere.

Djeca nisu odgovorna za ratove svojih predaka. Ona su nosioci budućnosti koju smo svi dužni učiniti boljom od prošlosti.

Banja Luka mora biti siguran grad za svakog učenika, za svako dijete, za svakog Bošnjaka, Srbina, Hrvata i svakog drugog građanina.

Sigurnost jednog djeteta nije pitanje političke pripadnosti. To je pitanje civilizacijskog dostojanstva.

Šutnja pred nasiljem nije neutralnost!

Pozivam odgovorne političke predstavnike, vjerske autoritete, obrazovne ustanove, organizacije za zaštitu ljudskih prava i sve savjesne građane da jasno i nedvosmisleno osude nasilje nad djecom.

Posebno očekujem da predstavnici vlasti i javnog života u Banja Luci pokažu da razumiju ozbiljnost ovakvih navoda i da nijedno dijete ne smije biti prepušteno strahu i nesigurnosti.

Niko ne treba unaprijed presuđivati, ali niko nema pravo ni relativizirati moguće teško nasilje nad maloljetnikom.

Ako želimo društvo mira, onda moramo zaštititi one koji su najranjiviji.

Ako želimo pomirenje, onda moramo pokazati da je pravda jednaka za sve.

Ako želimo budućnost Bosne i Hercegovine, onda moramo osigurati da naša djeca ne nasljeđuju strahove svojih roditelja.

Poruka napadnutom dječaku i njegovoj porodici

Dragi naš dječače,

Ne znam kakav si strah preživio, koliko te boli tijelo i koliko je uznemirena tvoja mlada duša. Ali želim da znaš da nisi sam.

Tvoja bol je i naša bol.

Tvoje dostojanstvo je i naše dostojanstvo.

Tvoje pravo da slobodno učiš, živiš i sanjaš o budućnosti obaveza je svih nas.

Neka ti Milostivi Allah podari potpuno ozdravljenje, snagu i mir u srcu. Neka tvojoj porodici podari sabur, a svima nama mudrost da na nasilje odgovorimo pravdom, na mržnju dostojanstvom, a na strah odlučnošću da zaštitimo svako dijete.

Ne tražimo osvetu. Tražimo istinu. Ne pozivamo na mržnju. Zahtijevamo pravdu. Ne želimo produbljivati podjele. Želimo spriječiti da se ovakvo nasilje ikada ponovi.

Zato javno i nedvosmisleno poručujem:

Pronađite počinioce! Utvrdite istinu! Zaštitite djecu! Osigurajte pravdu!

Jer država koja nije sposobna zaštititi dijete na putu do školske užine mora se ozbiljno zapitati koliko je sposobna zaštititi dostojanstvo svojih građana.

A društvo koje se navikne na nasilje nad djecom prestaje biti sigurno društvo za bilo koga.

Neka ovo ne bude još jedna vijest koja će nestati iz javnosti za nekoliko dana.

Neka ovo bude ispit savjesti, odgovornosti i vladavine prava.

Pravda za jednog dječaka jeste sigurnost za svu našu djecu.