U znak poštovanja prema životu, djelu i intelektualnoj ostavštini rahmetli dr. Mutlaqa Rashida al-Qarawija, uglednog islamskog učenjaka i dugogodišnjeg službenika u vjerskim institucijama Države Kuvajt, započinjemo posthumno objavljivanje prijevoda njegovih odabranih kolumni na bosanski jezik.

Dr. al-Qarawi obnašao je i dužnost zamjenika predsjednika Upravnog odbora Centra za dijalog – Vesatijja, od njegova osnivanja 2012. godine, dajući vrijedan doprinos afirmaciji islamske umjerenosti, kulture dijaloga, međusobnog razumijevanja i univerzalnih etičkih vrijednosti.

Njegove kolumne predstavljaju osoben spoj vjerske učenosti, moralnoga promišljanja i osjetljivosti za društvenu stvarnost. U njima se razmatraju pitanja duhovnoga odgoja, ljudskoga dostojanstva, odgovornosti pojedinca i zajednice te očuvanja vrijednosti na kojima počivaju skladni međuljudski odnosi. Pisane pristupačnim, a sadržajno poučnim izrazom, ove kolumne svjedoče o autorovu nastojanju da temeljna islamska načela približi izazovima savremenoga života.

Posthumnim objavljivanjem njihovih prijevoda nastojimo sačuvati od zaborava jedan vrijedan dio njegove pisane ostavštine, približiti njegova razmišljanja bosanskohercegovačkim čitaocima i odati dostojno priznanje njegovu višegodišnjem znanstvenom, vjerskom i društvenom djelovanju.

Neka ovo izdanje njegovih misli bude izraz zahvalnoga sjećanja na čovjeka koji je svojim znanjem, radom i zalaganjem nastojao služiti vjeri, čovjeku i općemu dobru.

Molimo Uzvišenoga Allaha da rahmetli dr. Mutlaqu Rashidu al-Qarawiju podari Svoju milost i oprost, uzdigne njegove deredže i učini njegovo znanje i dobročinstvo trajnim izvorom nagrade. Amin!

U nastavku možete pročitati prijevod prve kolumne.

“Mudrost je izgubljeno blago vjernika”

Mudrost se određuje kao spoznaja istinske naravi stvari, njihovih suština i zbiljskih značenja. Uzvišeni Allah kaže: „A Mi smo Lukmanu mudrost darovali“ (Lukmān, 12). Na drugome mjestu Svevišnji kazuje: „On daruje mudrost onome kome On hoće, a onome kome je mudrost darovana – darovano je dobro neizmjerno. A pouku primaju samo oni koji su razumom obdareni.“ (El-Bekare, 269).

Mudrost se, prema tome, u svim životnim prilikama očituje u ispravnosti riječi i postupaka, u sposobnosti da se kaže ono što je istinito i učini ono što je valjano. Onaj kome mudrost nije darovana oskudijeva u zrelosti razuma i rasuđivanja. Ne kažem da je takav čovjek lišen razuma, nego da je izgubljen u vlastitim prosudbama, nesiguran u svojim stavovima i smeten pri donošenju odluka. Njime upravljaju čas vlastita domišljanja, čas mišljenja drugih ljudi, kakva god ona bila. Takav čovjek najčešće ostaje uskraćen za sposobnost ispravnoga prosuđivanja i dosezanja istine.

Čovjek se na svome životnom putu neprestano susreće s teškoćama, krizama i misaonim sučeljavanjima. Nerijetko se nađe pred okolnostima od kojih zavise njegova budućnost i sam tok njegova života. Tada se pred njim množe različita mišljenja, savjeti i usmjerenja, a on, u nastojanju da ostvari ono za čim teži, dopušta da sve što do njega dopire nadvlada njegovo vlastito razborito prosuđivanje.

Mudrost, međutim, ima svoje pretpostavke, zahtjeve i načela. Među prvima jeste iskrena predanost Uzvišenome Allahu i nastojanje da se mudrost traži i primjenjuje radi Njegova zadovoljstva. U predaji koja se pripisuje Allahovu Poslaniku, neka su na njega Božiji blagoslov i mir, navodi se: „Početak mudrosti jeste strahopoštovanje prema Allahu.“

Među načelima mudrosti jeste i uzdržavanje od brzopletosti, njegovanje smirenosti i promišljenosti te razborito sagledavanje stvari kako bi se dospjelo do ispravna suda. Mudrost zahtijeva da čovjek ne slijedi olahko svako mišljenje, niti da se povodi za svakim proizvoljnim tumačenjem i riječju bilo koga ko se oglasi. Ona podrazumijeva i sposobnost da se iz prethodnih iskustava crpe pouke, da se iz minulih događaja, osobito onih u kojima se očitovala ispravnost postupanja, izvlače korisna saznanja koja će pridonijeti mudru i primjerenom donošenju odluka.

U vremenu u kojem živimo suočavamo se s mnoštvom razilaženja, nesuglasica i problema koji nerijetko prerastaju u otvorene sukobe, pa čak i u neprijateljstva. A sve to, u velikoj mjeri, proistječe iz odsustva mudrosti u onome što govorimo i činimo. Društvene krize, misaona sučeljavanja, političke rasprave i mnoge druge razmirice ostavljaju duboke tragove na našim životima, narušavaju međuljudske odnose, kidaju veze bliskosti i dovode do prekidanja rodbinskih spona.

Upravo zato Uzvišeni Allah mudrost naziva dobrom neizmjernim, uzdižući je na stepen jednoga od najvećih darova koje čovjek može primiti. Jer mudrost nije tek plod ljudskoga znanja i iskustva, nego i veličanstven dar Plemenitoga Gospodara, Koji je daruje onome kome On hoće.

S arapskog preveo: Mohamed-Suleyman Tadefi

(Arapski tekst: https://www.alanba.com.kw/1016578/)