Koja je izjavila: “Islam nije kompatibilan sa zapadnim vrijednostima i pravima”.

Signora Meloni,

Ne, nije islam nekompatibilan sa Zapadom.

Nego je neznanje nekompatibilno s ozbiljnom i odgovornom politikom.

Kad neko olahko izgovori da je islam “nekompatibilan sa zapadnim vrijednostima i pravima”, on/ona ne pokazuje znanje o islamu, nego neznanje o Zapadu. Jer Zapad, ako ćemo pošteno i historijski govoriti, nije nastao u sterilnoj sobi vlastite umišljenosti. Nastao je iz dugog, složenog i često zaboravljenog razgovora civilizacija, a u tom razgovoru islamska civilizacija nije bila fusnota, nego jedan od velikih govornika.

Prije nego što su evropski dvorovi glumili učitelje svijeta, Bagdad je bio prijestolnica znanja. Dok je u mnogim dijelovima Evrope intelektualni horizont bio sužen dogmom, u islamskom svijetu prevodili su se Aristotel, Galen, Hipokrat i Platon; raspravljalo se o filozofiji, matematici, astronomiji, medicini, optici, pravu i etici. Muslimanski učenjaci nisu samo sačuvali antičko naslijeđe. Oni su ga komentirali, razvijali, ispravljali i predali Evropi oplemenjenog. Ko danas govori o “zapadnoj civilizaciji”, a prešućuje Bagdad, Kordobu, Damask, Kairo i Sarajevo, taj ne govori historiju nego propagandu.

Evropa duguje islamskom svijetu više nego što to priznaje njena politička taština. Algebra nije rođena na parlamentarnim klupama suvremene Evrope. Napredak medicine nije sišao s neba na rimske trgove suvremenih populista. Optika, farmacija, bolničke ustanove, astronomska mjerenja, filozofski komentari Aristotela, pa i mnogi intelektualni temelji renesanse, kroz islamsku civilizaciju su očuvani i razvijeni prije nego što su postali dio evropskog samohvalisanja.

A ako neko dolazi baš iz Italije, onda bi morao imati dodatni razlog za skromnost. Jer Mediteran nije bio zid između “civiliziranih” i “neciviliziranih”, nego more razmjene. Italijanski gradovi, trgovina, nauka i intelektualni tokovi stoljećima su živjeli od kontakta s muslimanskim svijetom. Sicilija je bila mjesto susreta jezika, zakona, arhitekture i znanja. Južna Italija i Mediteran nisu cvjetali unatoč islamskoj civilizaciji, nego kroz dodir s njom.

Signora Meloni,

Zato je vaša tvrdnja ne samo netačna, nego i civilizacijski nezrela. Jer podmetati islamu etiketu “nekompatibilnosti” znači izbrisati čitava stoljeća historije u kojima su muslimani bili most, a ne prijetnja; učitelji, a ne rušitelji; graditelji biblioteka, bolnica, opservatorija i trgovačkih mreža koje su povezivale kontinente.

Naravno, nijedna civilizacija nije bez mrlja. Ni islamska, ni evropska. Bilo je carstava, nepravdi, fanatizama i nasilja na svim stranama historije. Ali upravo zato ozbiljan čovjek ne sudi jednoj religiji po predrasudi, niti jednoj civilizaciji po karikaturi. Ako bi se kršćanstvo sudilo po inkviziciji, kolonijalnim pokoljima ili vjerskim ratovima, malo bi ko imao obraza govoriti o “evropskim pravima” kao da su oduvijek bila čista i bez krvi. Prava i slobode u Evropi nisu pale s neba gotove; za njih se Evropa sama morala stoljećima boriti protiv vlastitih tiranija, crkvenih zloupotreba, feudalnih hijerarhija, fašizama i rasizama.

Zato je posebno opasno kad političari govore kao da je Zapad vlasnik morala, a islam sinonim za zaostalost. To nije govor historije, nego govor oholosti. A oholost je uvijek znak intelektualne slabosti. Civilizacija koja je sigurna u sebe ne treba demonizirati drugu vjeru da bi se osjećala većom. To rade samo politike koje hrane strah jer nemaju dubinu.

Istina je mnogo jednostavnija i mnogo neugodnija za površne govornike: Islam je stoljećima bio jedan od izvora svjetske učenosti, pravne kulture, urbane civilizacije i intelektualne discipline. Bez tog doprinosa ni Evropa ne bi bila ono što jeste.

Zato nije pitanje je li islam kompatibilan sa Zapadom.

Pitanje je: je li Zapad još uvijek kompatibilan s istinom o vlastitoj historiji?

Jer onaj ko zaboravi da je učio od drugih, lahko počne umišljati da je sve sam napravio. A od te umišljenosti do predrasude samo je jedan korak.

Pa bi poruka svakome ko ovako govori morala biti jasna: prije nego što presudiš islamu, nauči šta duguješ islamskoj civilizaciji.

Prije nego što govoriš o “nekompatibilnosti”, pogledaj vlastite temelje.

I prije nego što dijeliš lekcije o pravima, sjeti se da historija Evrope nije samo historija slobode, nego i historija progona, lomača, kolonija, logora i ideologija koje su gazile čovjeka mnogo temeljitije nego što to dopušta ijedna poštena generalizacija.

Islam ne treba ničiji patronat, a najmanje sud onih koji o njemu znaju onoliko koliko stane u politički slogan. Civilizacije se ne mjere bukom predrasude, nego dubinom doprinosa.

A na toj vagi islam stoji kao velika civilizacija svijeta, sa svojim manama, ali i sa svojim golemim, neizbrisivim udjelom u onome što danas i Evropa naziva svojim naslijeđem.