Razaranje društva pomoću savremenih sredstava komunikacije

Razaranje društva pomoću savremenih sredstava komunikacije

Piše: Mutlaq Rashid al-Qarawi


Društvene mreže i savremena sredstva komuniciranja ubrajaju se među najutjecajnije oblike međuljudskoga povezivanja u našem vremenu. Njihovim posredstvom mijenjaju se mišljenja, oblikuju uvjerenja i preusmjeravaju ljudska opredjeljenja. U takvu ozračju pojedinci se olahko proglašavaju znalcima i stručnjacima, a sve više prevladava uvjerenje: „Moje je mišljenje ispravno, a mišljenje drugoga pogrešno.“ Na taj način se umnožavaju oni koji sebe smatraju učenima, dok neznanje zadobiva sve veću prevlast. U mnoštvu glasova gubi se suština onoga o čemu se raspravlja, a društveno se zajedništvo postupno rastače i slabi.

Traženje informacija iz izvora koji ih neprestano prenose jedni od drugih, bez vraćanja njihovu izvornome sadržaju, dovodi do slabljenja njihove vjerodostojnosti i povećava mogućnost neistina i pogrešaka. Razlog tome leži u činjenici da svaki prenosilac može ponešto dodati ili izostaviti, svjesno ili nesvjesno mijenjajući značenje onoga što prenosi.

U jednome programu stručnoga usavršavanja predavač je prvome učesniku povjerio tekst jednoga hadisa Allahova Poslanika, alejhisselam, sa zadatkom da ga prenese sljedećemu učesniku, a ovaj onome poslije sebe. Kada je poruka naposljetku stigla do posljednjega učesnika, hadis se pretvorio u pripovijest čiji se sadržaj znatno razlikovao od njegova izvornoga značenja. Upravo se na sličan način informacije nerijetko prenose i posredstvom savremenih sredstava komunikacije.

Ko pažljivije promotri stanje muslimanskoga ummeta kroz prizmu društvenih mreža, mogao bi steći dojam da je većina ljudi postala ili učenjak ili tragalac za znanjem u gotovo svim područjima ljudskoga djelovanja. Tako, npr., inžinjer može preko noći postati poznavalac islamskoga prava, dok imam džamije može iznenada preuzeti ulogu liječnika samo zato što je pročitao poruku o pandemiji nekog virusa koju je napisala osoba bez odgovarajućega stručnog znanja. Na takav način se, kako vrijeme prolazi, brišu granice između istinskoga znanja i površne obaviještenosti, između stručnosti i pukoga uvjerenja da se nešto zna.

Mnogi ljudi takve informacije prihvataju kao istinite, bilo zbog privlačnosti načina na koji su izložene, bilo zbog dojmljivosti oblika u kojem su predstavljene. Ljepota izraza i uvjerljivost prikaza tada postaju zamjena za pouzdanost izvora i istinitost sadržaja. A posljedice su sve dublja razilaženja, sve oštrija sučeljavanja i sve veće pukotine na zidovima društvenoga zajedništva, sve dok se ti zidovi, oslabljeni nepovjerenjem i međusobnim sukobima, naposljetku ne počnu urušavati.

Savremena sredstva komunikacije, međutim, mogu biti jednako korisna koliko i štetna. Onaj ko ih razborito koristi, ko se njima služi radi stjecanja znanja, širenja dobra i ostvarivanja korisnih ciljeva, iz njih će izvući dobit i blagodat. Nasuprot tome, onaj ko bez provjere i pomnoga ispitivanja prihvata sve što se putem njih objavljuje i prenosi, izlaže se gubitku i čini ozbiljnu pogrešku. Štaviše, takvim postupanjem može zakoračiti i u područje nepravde prema drugim ljudima, od čega molimo Uzvišenoga Allaha da nas sačuva.

Molimo Allaha za oprost, zaštitu i izbavljenje od svakoga zla i svake nepravde!

S arapskog preveo: Mohamed-Suleyman Tadefi

(Arapski tekst: https://www.alanba.com.kw/1034230/)