Piše: Mutlaq Rashid al-Qarawi
Noć i dan dva su znamenja među znamenjima Uzvišenoga Allaha. Oni se neprestano smjenjuju, međusobno razlikujući, a svako od njih u sebi nosi osobito značenje i duboku mudrost. Uzvišeni Allah kaže: „I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili, pa smo znamenje noći uklonili, a znamenje dana vidljivim učinili, da biste mogli tražiti blagodati Gospodara svoga i da biste znali broj godina i računanje vremena. A sve smo Mi potanko objasnili.“ (El-Isrā’, 12).
Mnogi ljudi ne zastaju pred poukama koje se kriju u Božijim zakonitostima smjenjivanja noći i dana, smatrajući ih tek prirodnim, nebeskim pojavama. Međutim, Uzvišeni Allah učinio ih je dvama Svojim znamenjima, u kojima se očituju mudrost računanja vremena, protjecanje godina i sve ono što one u sebi nose od događaja, povijesnih zbivanja i pouka namijenjenih ljudskome razmišljanju.
Dan je vrijeme u kojem čovjek traga za svojom opskrbom, privređuje za svakodnevne potrebe i promatra svijet koji ga okružuje. Zato mu je darovana svjetlost dana, kako bi njome gledao, ali i pronicljivo sagledavao prilike i stanja ovosvjetskoga života. Noć je, pak, vrijeme smiraja i počinka, trenutak u kojem se čovjek povlači od dnevnih napora, prikuplja snagu i pripravlja se za novo, svjetlošću obasjano sutra.
Ova dva Božija znamenja upućuju i na dublje značenje čovjekova životnog putovanja, na njegov način mišljenja, njegovo ponašanje i ophođenje prema svima koji ga okružuju. U njihovoj skladnoj smjeni čovjek može pronaći pouku o potrebi uređivanja vlastitoga života, obuzdavanja svojih postupaka i razboritoga raspoređivanja obaveza. Tako, slijedeći red i mjeru koji se očituju u Božijem stvaranju, može usmjeravati svoj život prema sreći, zadovoljstvu i unutarnjemu spokojstvu.
Jedna od temeljnih nevolja čovjekova života jeste pretjerana ljubav prema samome sebi, neprestana potreba da se vlastito “ja” opravdava i brani, te sklonost da se protiv svakoga ko mu se suprotstavi povede borba, bez obzira na to dolazi li taj čovjek s miroljubivim namjerama ili s otvorenim neprijateljstvom. Takva samoljubivost nerijetko prerasta u tvrdokorno uvjerenje da je istina uvijek na našoj strani, a da je zabluda od nas posve udaljena.
Upravo je to postalo jednim od ustaljenih obilježja našega života, pojavom kojoj svjedočimo gotovo na svakome njegovom području. Čovjek, zaslijepljen vlastitim uvjerenjima, često gubi sposobnost da razazna granicu između istine i svoje predodžbe o njoj, između opravdane odbrane vlastitoga dostojanstva i nepravednoga osporavanja drugih.
Zato je prijeko potrebno da se iznova zagledamo u ova znamenja i zakonitosti koje je Uzvišeni Allah uspostavio u svijetu. Valja nam iz njih crpiti pouke, usklađivati svoje postupke s njihovim porukama i uređivati vlastiti život na način koji je drag Stvoritelju i Održavaocu svih svjetova i kojim je On zadovoljan.
S arapskog preveo: Mohamed-Suleyman Tadefi
(Arapski tekst: https://www.alanba.com.kw/1020177/)
