Početak iz jedne skromne sobe

Sjećam se, bio sam pozvan na sastanak sa Sehijom, ženom blagog glasa i odlučnog pogleda, koja je, rečeno mi je, studirala u Jordanu i želi me upoznati sa svojim projektom pod nazivom “Nahla”. 

Prihvatio sam poziv i zatekao je u jednoj skromnoj sobi sarajevske mahale — bez pompe, bez velikih riječi, ali s nekom tihom vjerom u ono što želi. 

Govorila mi je s poniznim ponosom o svom projektu rada sa ženama — ne kroz hijerarhiju moći, nego kroz mrežu solidarnosti, poput pčela koje rade zajedno za opće dobro. 

Tada nisam mogao naslutiti da će taj susret u maloj sobi biti iskra koja će zapaliti svjetlo obrazovanja i osnaživanja žena u Bosni i Hercegovini. 

Napisao sam preporuku, u svojstvu reisu-l-uleme, jednoj kuvajtskoj organizaciji da pomogne Sehijinu viziju. 

I evo, dvadeset i pet godina kasnije, Sehijina vizija je postala institucija povjerenja, znanja i dostojanstva.

Nahla kao metafora: Pčela koja ne staje

Nahla — ime koje znači pčela — nije slučajno odabrano. Kao i pčela, Nahla od prvog dana neumorno radi, stvara i dijeli. 

Iz malog gnijezda nastao je centar koji nosi vjeru u znanje kao lijek protiv neznanja, vjeru u rad kao lijek protiv očaja, i vjeru u zajednicu kao lijek protiv usamljenosti. 

Nahla je izgradila most između tradicije i modernosti, između vjere i znanja, između žene koja vjeruje i žene koja misli. Danas, kada se osvrnemo, vidimo hiljade žena koje su, prolazeći kroz Nahlina vrata, pronašle ne samo svoje vještine, nego i svoj glas, svoj mir i svoju svrhu.

Žena kao nositeljica promjene

Nahla je dokaz da osnažena žena mijenja svijet. Kroz više od 70 kurikuluma, stotine projekata i preko 100.000 educiranih i osnaženih žena, Nahla je pokazala da promjena ne dolazi s vrha, nego iznutra — iz učionice, iz dijaloga, iz svakog osmijeha koji se vraća vjeri u vlastitu vrijednost. 

Njezine uposlenice i saradnice u Sarajevu, Bihaću i Tuzli svjedoče o snazi jedne ideje: da obrazovanje nije privilegija, nego pravo; da dostojanstvo nije poklon, nego rezultat truda; i da vjera nije ograničenje, nego krilo koje uzdiže.

Nahline žene: Sloboda kroz vjeru

Na proslavi u hotelu Ibis, među stotinama bosanskih žena, osjetio sam ponos koji se rijetko doživi. 

Moderatorica Una Bejtović vodila je skup s dostojanstvom, elokvencijom i ponosom. 

U mislima sam poželio da je s nama bila egipatska ultrafeministkinja Nawal El Saadawi, da vidi kako bosanske žene kroz vjeru postaju slobodne, kako ne moraju birati između Boga i slobode, između časti i moći — jer one pokazuju da je vjera izvor snage, a ne prepreka emancipaciji. 

U Sehijinoj priči, u Nahlinoj misiji, ogleda se žena koja ne traži da vlada drugima, nego da ovlada sobom, koja ne gradi zidove, nego mostove. To je ženska moć koja ne ruši – nego liječi.

Nahla danas: Znanje kao most budućnosti

Danas, kada informacije teku brže nego ikad, a značenje se gubi u buci digitalnog svijeta, Nahla ostaje oaza smisla i mjera ravnoteže. Ona pokazuje da znanje nije samo tehnička vještina, već duhovna odgovornost – jer svaka žena koja se obrazuje, ne obrazuje samo sebe, već cijelu generaciju. Kao što pčela ne skuplja med samo za sebe, tako i Nahla ne gradi budućnost samo za žene, već za cijelo društvo. To je njezin najdublji doprinos: pretvaranje znanja u zajedničko dobro.

Nahla – svjetionik bosanske budućnosti

Dvadeset i pet godina Nahle nije samo jubilej jedne institucije. To je povijest jedne ideje, priča o vjeri u ženu, priča o Bosni koja se diže kroz svoje kćeri. 

U vremenu kada mnogi govore o krizi smisla, Nahla nas podsjeća da smisao živi tamo gdje znanje susreće vjeru, gdje solidarnost susreće snagu, i gdje poniznost susreće hrabrost. 

Nahla nije samo centar – Nahla je pokret srca i uma, svjetionik na putu bosanske žene koja zna da sloboda nije dar, već odgovornost.

Čestitke od srca od moje Azre i mene uz dovu Svevišnjem Allahu za uspjeh i sreću pčelicama našim bosanskim. Amin!