U vjerovanju je drugačije. Svako je obavezan da bude mudžtehid u smislu osobne spoznaje vjere i vjerskog učenja. Niko ne smije biti muqallid u vjerovanju zato što svako mora doživjeti i živjeti vjeru kroz vlastito iskustvo. Iskustvo vjerovanja u Boga je neprenosivo, nenaslijedivo, neponovljivo i neotuđivo. Niko ne može živjeti tuđe iskustvo vjere. Niko nema pravo da se poziva na tuđe iskustvo vjerovanja sve dok to iskustvo vjerovanja sâm ne doživi i ne proživi.

[gview file=”https://www.cdv.ba/wp-content/uploads/2017/05/1087-5-Preporod-11.pdf”]