Innā lillāhi we innā ilejhi rādžiʿūn.

S dubokom tugom primio sam vijest o preseljenju na Ahiret Gazije Hamada bin Khalife Al Thanija, dugogodišnjeg emira Države Katar – čovjeka koji je svojim životom pokazao da istinska veličina vladara nije u moći kojom raspolaže, nego u dobru koje ostavlja iza sebe.

Bosna i Hercegovina ima pravo da njegovo ime izgovara s posebnom zahvalnošću. Kao što je historija zauvijek vezala ime Gazi Husrev-bega za Sarajevo i njegov neprolazni vakuf, tako će ostati zapisano da je Gazi Hamad bin Khalifa Al Thani svojim plemenitim hajratima obnovio i izgradio mnoga dobra u Bosni i širom svijeta. Među njima posebno mjesto zauzima nova zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke – vakuf znanja, pamćenja i duhovnog kontinuiteta našega naroda, koji će generacijama svjedočiti da dobročinstvo ne poznaje granice prostora ni vremena.

Imao sam čast da se s njim susretnem više puta. U svakom razgovoru prepoznavao sam čovjeka izuzetne skromnosti, širokog pogleda, duboke mudrosti i plemenitog srca. Nije slučajno što su ga njegovi građani s ljubavlju i poštovanjem nazivali Emir Walid – Otac. Neke titule dodjeljuju protokoli, ali ovu titulu daje samo narod. Ona se ne nasljeđuje; ona se zaslužuje.

Da iza sebe nije ostavio ništa drugo osim medijskog projekta Al Jazeere, njegovo ime već bi bilo upisano među velikane našega vremena. U vremenu kada su mnogi mediji postajali oruđe moći, Al Jazeera je otvorila prostor da glas obespravljenih dopre do svijeta, da se čuje i druga strana priče, da istina, pravda i mir ne ostanu bez svoga svjedoka. To je civilizacijski vakuf čiji će značaj historija tek u potpunosti vrednovati.

Posebno me ispunjava zahvalnošću što sam, u svojstvu reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, povodom obilježavanja šest stotina godina islama u Bosni 2007. godine, imao čast uručiti Njegovoj Visosti Bosanski orden prvog reda kao znak priznanja za njegovu nesebičnu podršku islamu, muslimanima i državi Bosni i Hercegovini. To priznanje nije bilo samo izraz zahvalnosti jedne institucije, nego osjećaj jednog naroda koji zna prepoznati prijatelja kada mu je najpotrebniji.

Njegovim odlaskom Ummet nije izgubio samo državnika. Izgubio je promišljenog stratega, mudrog posrednika između islamskog svijeta i Zapada, čovjeka koji je vjerovao da se dostojanstvo naroda ne gradi sukobima nego vizijom, znanjem, dijalogom i dobročinstvom. Malo je ljudi koji su uspjeli spojiti političku odlučnost, humanitarnu širinu i civilizacijsku odgovornost kao što je to uspio Gazi Hamad bin Khalifa Al Thani.

Uvjeren sam da će njegov vjerni sin, Njegova Visost Šejh Tamim bin Hamad Al Thani, nastaviti putem kojim je njegov otac vodio Katar – putem odgovornosti, mudrosti, dobročinstva i služenja općem dobru. A mi u Bosni i Hercegovini nikada nećemo zaboraviti ruku prijateljstva i dobrote koju nam je pružao u najvažnijim trenucima naše novije historije.

Njegovom vjernom sinu, Njegovoj Visosti Šejhu Tamimu, časnoj porodici Al Thani, narodu Katara, njegovim saradnicima, prijateljima i poštovaocima širom svijeta upućujem najiskreniju ta’ziju uz dovu Milostivi Allahu da našem dragom Gaziji Hamadu bin Khalifi Al Thaniju podari najljepše mjesto u Džennetu, da primi njegova dobra djela kao trajni sadekatul-džariju, a svima nama podari sabur, zahvalnost i lijepo sjećanje na jednog od velikih ljudi našega doba.

إِنَّا لِلَّهِ وَإِنَّا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

El-Fatiha.

Mustafa Cerić

Reisu-l-ulema (1993–2012)