بسم الله الرحمن الرحيم

Liga Islamskog Svijeta – Rabita

Svjetska Islamska Konferencija

((Borba protiv terorizma))

“MEZHEBSKI  FANATIZAM  I SEKTAŠKA  PRISTRASNOST”

Pripremio i podnio

Dr. Mustafa Cerić

reisu-l-ulema u Bosni i Hercegovini (1993.-2012.)

Kraljevina Saudijska Arabija

Mekka el-Mukerrema

03.-06. džumade-l-ula 1436.h.g.

22.-25. februar 2015.g.

Zahvala pripada samo Allahu, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zala duša naših i od loših djela naših. Koga Allah uputi niko ga neće zavesti, a koga zavede niko ga neće uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلاَ تَمُوتُنَّ إِلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ – آل عمران: 102

“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali ‘Imran: 102)

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالاً كَثِيراً وَنِسَاءً وَاتَّقُوا اللهَ الَّذِي تَسَاءَلُونَ بِهِ وَالأَرْحَامَ إِنَّ اللهَ كَانَ عَلَيْكُمْ رَقِيباً – النساء: 1

“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (An-Nisa’: 1)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللهَ وَقُولُوا قَوْلاً سَدِيداً. يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعِ اللهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزاً عَظِيماً  – الأحزاب: 70 – 71

“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio” (Al-Ahzab: 70-71)

Potom:

Doista, najiskreniji govog je Allahov govor, a najbolja uputa je Muhammedova uputa. Najgore stvari su novouvedene stvari. Svaka novouvedena stvar je novotarija, svaka novotarija vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u vatru.

Prvi predgovor

Zbog fanatizma i ekspanzije u domenu tekfira ummet je iskusio mnoge nedaće tokom dugog vremenskog perioda. Zaglavio je glavu u ovim zadnjim vremenima vraćajući se ponovno u novoj odjeći, i pod novom zastavom, opasnijom od prethodnih, jer nekada je zaodjenut odjećom sunneta i selefizma, dok se nekada krije pod plaštom učenjaka selefizma. Neko od njih skida riječi između redova i postavlja im dijelove koji pomažu njegovu metodu, koju je odabrao po svom nahođenju kako bi opravdao da nije napao učenjake ummeta ni u čemu, dok nekada traži besmislenu izjavu nekog imama i učenjaka odavde ili od tamo kojom bi potkrijepio svoju doktrinu uporno se držeći svoga mezheba. Tako presude donesene protiv vladavine tekfira dolaze jedna za drugom, bilo to ubistvom, eksplozijom ili nečim što je slično tome. Jedan učenjak je rekao: “Loše razmišljanje vodi do tekfira, a tekfir vodi do eksplozije.”

Krv se prolijeva a ne zna se ni zašto, muslimanske časti se krše a ne zna se ni zašto. Imovina se krade i nad njom se zaposjeda dok njeni vlasnici ne znaju zašto. Muslimanima manipuliraju umovi nevjernika i tirana sa Istoka i Zapada bilo na direktan ili indirektan način, pod različitim nazivima kao što su islam, džihad i oslobođenje zemlje. Dobroćudan i pažljiv u ovom vremenu postao je zbunjen i zapanjen zbog dekadence i zaostalosti koju muslimani pokazuju u razmišljanju i u ljubavi prema strastima i zadovoljstvima na račun drugih. Nalazimo da je fanatizam u razmišljanju i brzopletost u donošenju tekfirskih odluka mašina kojom se ruši ummet danas. Zbog toga, napisao sam ovaj referat da u njemu skrenem pažnju na ozbiljnost materije i na to da je islam nevin od svega onoga što čine ovi mezhebski fanatici i sektaški pristranisti, te da je islam uzvišeniji i bolji od svega ovoga. Žalosno je da su mnogi propovjednici, tragaoci za znanjem, potpali pod utjecaj intelektualnog terorizma kojeg šire propovjednici tekfira, pa ko ne govori kao što oni govore taj je murdžija (pripadnik isl. sekte koji smatra da griješenjem ne gubi vrijednost svoga vjerovanja), čak i ako se ummet razilazi u ovom govoru. Neki su potpali pod strah srdžbe nekog šejha u nekoj zemlji koja mu pomaže novcem pa govori samo njihovim govorom. Pustite nas da glasno izgovorimo istinu i da ne zatvorimo usta s tvrdnjom interesa i neosporavanja toga i toga. Pitanje je veoma opasno i ovu opasnost može otkloniti samo sučeljavanje putem iskrenog i otvorenog dijaloga i ispravnog znanja.

Žalosno je da neprijatelji koji posjeduju sredstva informisanja šire među ljudima i svojim narodima samo ideju ovih da bi svojim slijepim narodima rekli – ovo je islam: tekfir, ubijanje, izazivanje eksplozija, terorisanje sigurnih, kaljanje časti, pljačkanje imovine i širenje korupcije. Ovakvi misle da je islam vjera barbarizma i zaostalosti, a ne vjera napretka, urbanizacije, lijepe etike, dobrog ponašanja, vjera čednosti i čistoće, vjera praštanja i tolerancije, vjera ispravne doktrine, te vjera sigurnosti i povjerenja.

Molim Svemogućeg Allaha da učini ovaj referat dobrim u cijelosti i iskrenim radi Njega. On je Gospodar toga i Moćan nad tim. Molimo te, o Allahu, salavat donesi na našeg poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i njegove ashabe.

Drugi predgovor

Na kraju prošlog i  na početku sadašnjeg stoljeća islam je izložen napadima izvana i iznutra. Što se tiče vanjskih napada, oni su zbog nepoznavanja poruke islama i predrasuda o njemu. Što se tiče unutrašnjih napada, oni su zbog namjernog ignorisanja historije. Vanjski napadači priznaju da islam ima veliku zaslugu za svjetsku kulturu i civilizaciju u prošlosti, ali ne prihvataju da islam ima svoju stvarnu ulogu u sadašnjosti i budućnosti. Napadači na islam iznutra oslanjaju se na prošlost bez istinskog poznavanja sadašnjosti i bez stvarnog i dalekovidnog osjećaja za budućnost. Islam je zbog toga žrtvovan sa obje strane. Postalo je potrebno naći izlaz iz ovog ćorsokaka i krenuti putem pravog islama, a to je put sredine ili središnjosti kojeg je Kur’an Časni jasno odredio:

وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا لِتَكُونُوا شُهَدَاءَ عَلَى النَّاسِ وَيَكُونَ الرَّسُولُ عَلَيْكُمْ شَهِيدًا – البقرة: 143

“I tako smo vas učinili središnjom zajednicom da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok” (Al-Baqara: 143)

Dakle, vesatijja – srednji put je ustajanje u odbranu islama od vanjskih optužbi i unutrašnjih padova. Ne treba umanjiti opasnost vanjskih napada, ali mnogo opasniji od toga za islam su unutrašnji padovi u projektiranju i predstavljanju islama svijetu na najbolji način. Toga je danas svjestan svako ko ima savjest i visoki osjećaj odgovornosti u islamskom svijetu. Stoga, vidimo ih kako svim silama podržavaju ideju nužnosti ustajanja u odbranu islama od vanjskih predrasuda i zloupotrebe interne eksploatacije. Zadnjih godina priređene su mnoge konferencije o srednjem putu islama. Nekoliko islamskih država i organizacija revnosno je sudjelovalo u ovom pitanju, pa su radile na razvijanju koncepta srednjeg puta i razvijanju njegove praktične primjene, ne samo sa vjerskog i usmjeravajućeg aspekta, nego i sa aspekta islamske etike. Tako su osnovani mnogi centri u kojima se okupljaju uvaženi islamski umovi, uzimajući koncept srednjeg puta polazištem i sredstvom za odbranu temeljnih principa islama u vjeri i etici, uz argumente i dokaze, od vanjskih napada i zloupotreba unutrašnjeg korištenja. Općenito uzevši, intelektualna odbrana vjere je jedan od autentičnih ogranaka vjere. Griješi onaj ko smatra da je intelektualna odbrana vjere pitanje koje je prošlo i završeno. Potreba za intelektualnom odbranom islama danas mnogo je veća od bilo kojeg ranijeg vremena, naročito zbog onih koji predstavljaju islam svijetu na iskrivljen način, bilo to svojim riječima ili svojim postupcima. Niko se ne slaže da je potrebno poštovati mišljenja svih, ali ono što se može prihvatiti jeste šutnja na iskrivljena mišljenja u vezi osnovnih vrijednosti vjere i morala, naročito ukoliko potiče mržnju i promiče nasilje.

Prema tome, srednji put je islamski koncept, prijeko potreban bez obzira koliko se razlikovala vremena i mjesta. Ovaj koncept zasniva se na sljedećim komponentama:

Prvo: Vesatijja – srednji put je kontinuitet ispravne vjere u istini koja je objavljena u Tevratu, Indžilu, Zeburu i Kur'anu, i koja se zasniva na principu kontinuiteta poslanstva, jer Muhammed s.a.v.s, pečat Allahovih poslanika, došao je potvrđujući ono što je pred njim, to jest da svijet nije počeo s njim, nego je nastavio hod na istom konceptu kojim su išli svi vjerovjesnici i poslanici, od Adema do Muhammeda, neka je na sve njih najbolji salavat i selam.

Drugo: Srednji put je jedan od osnovnih temelja islama koji daje pravo svim ljudima da spoznaju istinu. Nije dozvoljeno lišiti nikoga njegovoga prava za uspjeh na ovom svijetu i spas na Ahiretu ukoliko to traži iskreno i slobodnim izborom. ”Nema prisile u vjeri” osnovni je princip srednjega puta.

Treće: Srednji put je okupljajući metod koji okuplja muslimane u svakom vremenu i na svakom mjestu na osnovu principa navedenog u hadisu Allahovog poslanika, s.a.v.s: “خَيْرُ النَّاسِ أَنْفَعُهُم لِلنَّاسِ” ”Najbolji čovjek je onaj koji najviše koristi drugim ljudima”. Stoga, muslimani su dužni gdje god da budu, a naročito oni koji su odabrali Evropu mjestom za život, da upoznaju koncept srednjeg puta i uzmu ga kao metod za svoju integraciju u društva u kojima se tretiraju kao manjine.

Četvrto: Srednji put je koncept koji traži da se izbjegava rasipanje i pretjerivanje. Rasipanje vodi do izolacije, a pretjerivanje vodi do topljenja i rastapanja. Stoga, musliman je dužan slijediti pravi put, a to je srednji put, put koji ne poznaje isključivanje drugih, niti potpuno topljenje i gubljenje identiteta.

Peto: Srednji put je otvorena komunikacija radi gašenja vatre koja huška na mržnju, vjerski fanatizam i nasilje.

Šesto: Srednji put je poziv na suživot i toleranciju na principu dijaloga i međusobnog poštivanja.

Sedmo: Srednji put je put islama za uspjeh na ovom svijetu i spas na Ahiretu.

Prvo poglavlje

Mezhebski fanatizam

Prvo: Značenje fanatizma jezički:

شَدَّ العِصَابَةَ- šeddel-‘isabete: zategao je bandu, i تَعَصَّبَ- teassabe: biti netolerantan: أتَى بالعَصَبِيَّةِ : došao je s nervozom. To je da čovjek poziva da se pomogne njegovoj grupi pridružujući se njima, protiv onih koji im se suprotstavljaju, bili oni tlačitelji ili potlačeni. وَقَدْ تَعَصَّبُوا عليه إذا تَجَمَّعُوا- ve kad teassabû ‘alejhi iza tedžemmeû: udružili su se protiv njega ako se udruže. A u hadisu: “العصبيُّ من يُعِينُ قَوْمَهُ على الظُّلمِ”- “Rodoljub je onaj ko pruža pomoć svom narodu protiv nepravde”. Rečeno je: وقِيلَ العَصَبِيُّ هو الذي يَغْضَبُ لِعُصْبَتِهِ وَيُحَامِي عنهم – nervozan je onaj ko se ljuti zbog svoje grupe i zaštićuje je. التَّعَصُّبُ- etteassub: odbrana i branjenje. تَعَصَّبْنَا لهُ وَمَعَهُ – teassabna lehu ve meahu: pomogli smo ga.

Drugo: Njegovo značenje i njegova pravila u terminologiji: Fanatizam je unutarnje osjećanje koje čini da čovjek vidi sebe da je u pravu, dok vidi drugoga da je u krivu. Ovakvo osjećanje pojavljuje se u vidu praksi i stavova koji obuhvataju prezir drugoga i nepriznavanje njegovih prava  i njegovog humanizma.

Vrste fanatizma:

Fanatizam ima različite vrste i oblike, od kojih su: vjerski ili sektaški fanatizam, etnički, nacionalni ili plemenski fanatizam, intelektualni fanatizam, i drugi oblici fanatizma.

Mi danas govorimo o mezhebskom fanatizmu, njegovim manifestacijama i njegovim štetama.

U oblike mezhebskog fanatizma spada:

1. Zabranjivanje onoga što je Allah dozvolio s motivacijom uzimanja predostrožnosti i opreza bez legitimnog dokumenta,
2. Požurivanje u okrivljavanju ljudi za nevjerovanje samim upadanjem u nevjerovanje,
3. Neopravdavanje nepoznavanja vjere,
4. Pripisivanje novotarija ljudima i smatranje da su griješnici samim mišljenjem i pretpostavkom,
5. Pretjerivanje u abdestu i gusulu (kupanju) s motivom očišćenja,
6. Naglašavanje pitanja u kojima je došlo do spora i poricanja prekršitelja pripisivanjem novotarija njemu,
7. Odbacivanje učenjaka ili propagatora zbog jednog pogrešnog koraka kojeg učini, pa ga se ne sluša niti se od njega čita, niti mu se zahvaljuje onako kako zaslužuje,
8. Stavljanje odgovornosti ljudima zbog ostavljanja nafila i umanjenja od njih.

Fanatizam ima mnoge štete koje se mogu sažeti u sljedećem:

1. Fanatik ne može da vidi stvarnost onakvu kakva jeste, jer on vidi ono čemu teži i naginje. Ne vidi ono što drugi vide makar ono bilo očevidno i neosporno. Tako njegove odredbe ne mogu biti mudre i ispravne.
2. Siječe društveno tkivo, širi procijep i umanjuje šanse postizanja efektivnih rješenja.
3. Potiče na iskrivljenje činjenica i lažira stvarnost. Tako nas lišava dolaska do zdravog rješenja i čini da griješimo u vrednovanju pojedinaca i krajeva društva.
4. Kvari pristup istini i rezultatima postojanog naučnog istraživanja, i dovodi nas u situaciju da dolazimo do nepreciznih podataka, te lišava pojedince i društvo progresa i napretka.
5. Raspiruje konflikte, produžava sporove i podjele, što doprinosi povećanju napetosti i zabrinutosti.

Pravilo fanatizma (netolerancije) u islamu:

Potvrđeno je vjerski i razumno da fanatizam ne upućuje čovjeka ka pravom putu, jer mu on zatvara vidike spoznaje i pristupa naukama i znanostima drugih, te sticanju mudrosti bez obzira kakav njen izvor bio, jer oni koji ne slušaju Kur'an ne slijede ono što je najljepše u njemu. Uzvišeni je rekao:

الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ أُولَئِكَ الَّذِينَ هَدَاَهُمُ اللهُ وَأُولَئِكَ هُمْ أُولُو الألْبَابِ – الزمر:18

„Koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni“. (Az-Zumar: 18)

Islam je došao da bi se borio protiv svih oblika fanatizma i zatvaranja. Svi sinovi Ademovi odlikovani su, kao što kaže Uzvišeni:

وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ وَحَمَلْنَاهُمْ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ وَرَزَقْنَاهُمْ مِنَ الطَّيِّبَاتِ وَفَضَّلْنَاهُمْ عَلَى كَثِيرٍ مِمَّنْ خَلَقْنَا تَفْضِيلًا – الإسراء:70

„Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili“. (Al-Isra’: 70)

Uzvišeni Allah je rekao:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ – الحجرات:13

„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa“. (Al-Huĝurăt: 13)

Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je – kudeći onoga ko ispoljava fanatizam nečemu drugome – a ne islamu kao istini – pozivanjem ili borbom:

من قاتَلَ تَحتَ رَايَةٍ عَمِيَّةٍ يَدعُو إلى عَصَبِيَّةٍ أو يَغْضَبُ لِعَصَبِيَّةٍ فَقِتْلَتُهُ جَاهِلِيَّةٌ (حديثٌ صحيحٌ أخرجه ابن ماجة)

”Ko se bude borio pod skrivenom, slijepom zastavom pozivajući u patriotizam (fanatizam, borbu radi zemlje, ne radi vjere) ili se ljuti radi patriotizma, njegova pogibija je džahilijjetska” (Hadis sahih, prenio ga Ibn Madždže).

Fanatizam nečemu drugome, a ne istini, je pokuđen, jer je iz strasti. Uzvišeni Allah rekao je o strasti:

أَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ أَفَأَنْتَ تَكُونُ عَلَيْهِ وَكِيلا – الفرقان:43

“Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?” (Al-Furqān: 43)

I štete koje su prethodno navedene.

Drugo poglavlje

Sektaška pristrasnost 

الحِزْبُ el-hizbu (stranka) jezički:  الطَّائِفَةُ- et-tāifetu (sekta), kao što je u osnovi i drugome. A u Lisanul-areb: el-hizbu: es-sinfu minen-nas: stranka: klasa ljudi.

كلُّ حِزبٍ بما لديهم فَرِحُون (الروم: 32)

”Svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda”. (Ar-Rūm: 32)

Odnosno, svaka sekta ima jednu strast. A u hadisu:

“اللّهُمَّ اهْزِمْ الأَحْزَابَ وَزَلْزِلْهُمْ”… – “Moj Bože! Porazi ih, i potresi ih”. حَازَبُوا وَتَحَازَبُوا – hazebu ve tahazebu: strančarili su međusobno: postali su stranke, حَزَّبَهُم وَتَحَزَّبُوا- hazzebehum ve tehazzebu: sabrao ih je u stranku i sabrali su se u stranku, odnosno postali su sekte. Neko “juhazibu” nekoga, to jest potpomaže ga i sarađuje s njim. Tako je u osnovi.

Oni koji pozivaju ka sektaškoj pristrasnosti nastoje postići to u stvarnosti kroz političko sektašenje (strančarenje) zasnovano na ideologiji isključivosti drugog s ciljem ostvarenja sektaške pristrasnosti oslanjajući se na pravilo “الغَايَةُ تُبَرِّرُ الوَسِيلَةَ – cilj opravdava sredstvo”.

S obzirom da svijet danas svjedoči žestoko usmjeravanje ka demokratiji kao jednom od najboljih političkih sistema društava, političke stranke koje proizlaze iz sektaško-stranačkih ideja koriste koncept demokratije za ostvarenje svojih ciljeva. Prema tome, demokratija je time postala mač sa dvije oštrice. To potvrđuju riječi grčkog filozofa Sokrata:

U skladu s tim, kada se demokratija zloupotrijebi, ona će donijeti zlo ljudskim društvima.

Međutim, ako se pravilno koristi na temelju principa dogovaranja (šure) kojeg je odredio Kur’an Časni, “I koji se u poslovima svojim dogovaraju”, demokratija će s tim konceptom biti prilagođena islamu i potvrdit će to. Ovdje ću samo spomenuti حِلفِ الفُضُولِ Hilf al-Fudul, to je ugovor ili konvencija u kojoj su se dogovorila plemena u Mekki da pruže pomoć potlačenom, da ga brane i da ustanu protiv zulumćara dok ne vrati pravo onome kome je zulum učinjen. Vjerovjesnik s.a.v.s prisustvovao je ovom ugovoru u svojoj mladosti,i spomenuo ga je jednom nakon vjerovjesništva, gdje je rekao: “لَقَدْ شَهِدْتُ في دَار عبدِ اللهِ بنِ جَدْعَانَ – وهو المكانُ الذي عُقِدَ فيهِ هذا الحِلفُ – حِلْفَاً مَا يَسُرُّنِي أنَّ لِي بهِ حُمُرُ النَّعَمِ”…  “Prisustvovao sam u kući Abdullah ibn Džed'ana – a to je mjesto gdje je sklopljen ovaj ugovor – ugovoru koji mi je draži od blaga“. Ovo je dokaz da je Vjerovjesnik s.a.v.s poštovao ovaj ugovor koji je garantirao pravdu u Mekki i ukinuo nepravdu u njoj. Poznato je da Mekka nije bila muslimansko društvo u tom vremenu. To je dokaz potrebe da muslimani koji borave u neislamskoj zemlji rade na ostvarenju pravde i pravne države ma gdje bili, radi ostvarenja interesa ljudi, muslimana i nemuslimana.

Stoga, muslimani su dužni, ma gdje bili, da razumiju političke sisteme zasnovane na pravdi i da ulažu napore kako bi doprinijeli u donošenju pravičnih zakona i pridržavanja prema istima, te podsticali njihovu primjenu, umjesto da žive u izolaciji začahureni unutar stranaka koje se zasnivaju na sektaškoj pristrasnosti. Očito je da nema sistema vlasti koji je dostigao takav stepen savršenstva kojem nije potreban razvoj i poboljšanje, budući da je to ljudski napor koji je stalno izložen greški. Stoga, Allah nas je počastio Kur'anom i Sunnetom iz milosti od Sebe da bismo se njima vratili radi ispravke grešaka i evaluacije pristupa na temeljima učenja islama, koji je toliko uzvišen da ga ništa ne može nadvisiti.

Zaključak

Na temelju gore navedenog u vezi mezhebskog fanatizma i sektaške pristrasnosti razumijemo da mezhebizam i sektaštvo ne dolaze iz ispravnih učenja islamske vjere i iskrenog imana, nego je pokuđeno mezhebsko sektaštvo rezultat ljudskih strasti i njegovih ambicija nad kojim je nadvladala korupcija, pa ne shvata svoj interes niti pravi razliku između lijepog i ružnog, dobra i zla. Stoga, čovjeku je potrebno Allahovo usmjerenje i osjećaj odgovornosti pred Stvoriteljem prvenstveno, zatim pred čovječanstvom.

Kad god se čovjek udalji od Allahove objave zaluta na putu, stijesni se i osujeti svoj rad. Kad god se preda Allahu, pravim putem krene, srce mu se proširi i djelo mu dobro bude, pa postane uzor kojim se drugi povode.

Zato, muslimani današnjice u kojoj se suočavamo sa mezbebskim fanatizmom i sektaškom pristranošću dužni su se prisjetiti riječi Uzvišenog:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللهَ وَالْيَوْمَ الْآَخِرَ وَذَكَرَ اللهَ كَثِيراً – الأحزاب: 21

“Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje”. (Al-Ahzāb: 21),

jer je on, sallellahu alejhi ve sellem, bio Vjerovjesnik milosti i tolerancije, a ne Vjerovjesnik fanatizma i sektaštva.

[wc_divider style=”dotted” line=”single” margin_top=”” margin_bottom=””]

   اقرأ هذا النص باللغة العربية – التعصب المذهبي والتحزب الطائفي