Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Održan okrugli sto „Islam i moralni izazovi u 21. stoljeću“

U organizaciji Centra za dijalog – Vesatijja, 19. juna 2019. godine, u Sarajevu je održan okrugli sto „Islam i moralni izazovi u 21. stoljeću“. Namjera organizatora bila je da kroz izlaganja uvodničara, te aktivne diskusije prisutnih, dadne doprinos u identifikaciji uzroka moralne krize kod nas i u svijetu, njenih posljedica i ulozi vjere u prevenciji i moralnoj obnovi društva, prvenstveno tragajući za odgovorima na postavljena dva ključna pitanja: zašto je današnji svijet u moralnoj krizi i kako se nositi s posljedicama moralne krize?

Uvodničari okruglog stola bili su dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993-2012.), dr. Dževad Hodžić, direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta, dr. Nedžad Grabus, muftija ljubljanski i predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji i akademik Ferid Muhić, dok je moderator bio dr. Ekrem Tucaković.

Moralna kriza i kriza morala

Dr. Mustafa Cerić je govoreći o terminu kriza naglasio da postoji kriza pojedinca ali i kriza nacije, da se lična kriza ne mora ticati nacije „dok se kriza nacije tiče svakog pojedinca kao člana kolektiva, tj., nacije“, a za rješavanje krize nacije mora postojati nacionalni konsenzus o tome da je nacija u krizi i s kojom se mora upoznati i suočiti svaki pojedinac. Ustvrdio je da iza svake krize stoji moralna kriza i da se u njenom sagledavanju treba imati na umu razlika „između moralne krize i krize morala. Kad kažemo da postoji moralna kriza, onda mislimo da su ljudi izgubili tradicionalni ‘osjećaj’ za moral, a kad kažemo da postoji kriza morala, onda mislimo da su ljudi izgubili korisno ‘znanje’ o moralu i etici, poput Makijavelijevog savjeta princu da ‘mora naučiti kako da ne bude dobar’“. (Machiavelli 1513, 52)

„Nije teško zaključiti da je današnji svijet u moralnoj krizi zbog gubitka ‘osjećaja’ za moral, kao tradicionalne vrijednosti svejedno da li se radi o vjerskim ili drugim vrijednostima, ali, isto tako, nije teško zaključiti da je znanje o etičkim vrijednostima polivalentno od krajnje negacije do krajnje afirmacije istog moralnog pitanja, kao što je, npr. pitanje abortusa ili prava na život. Imajući na umu da je suština etike svijest o postojanju drugih ljudi i uvažavanje njihovih potreba i prava, onda je jasno da je etika nauka o zajedničkom životu, odnosno da je etika zajedništva bît moralnog ponašanja“, kazao je dr. Cerić.

Kao znakove moralne krize dr. Cerić je istakao iskazivanje vlastitih vrijednosti osporavanjem suprotnih, odnosno ne dokazuje se vlastita, već se omalovažava tuđa vrijednost; time što se protežira prebacivanje krivnje na drugoga na način da slabiji koji je nemoćan krivi slabijeg od sebe; zatim kažnjava se slabi; nadalje, zagovara se kako odgovornost ili polaganje računa nije nužno tako da nositelji javnih poslova u društvu svjesno preuzimaju društvene obaveze, ali i svjesno izbjegavaju polaganje računa za svoj rad; ljudi su skloni da pričaju moralnu priču, ali se nemoralno ponašaju. 

Moralna kriza kao kriza odgovornosti

Dr. Dževad Hodžić u sažetom predstavljanju etičkih i moralnih pitanja u novijoj zapadnoj filozofiji i muslimanskom mišljenju, savremenu moralnu krizu označio je kao krizu odgovornosti, naglasivši da živimo u svijetu „koji kriza prožima uzduž i poprijeko, u kojem je sve u krizi. U krizi je cjelina, svrhovitost, sadržaj, forma, duhovni život, tjelesnost, telos, odgovornost.“

Istakao je da moralna kriza u modernom svijetu u najsažetijoj formi do izraza dolazi u sloganu koji obilježava odnos ogromnog broja ljudi prema pitanjima općeg interesa i zajedničkog dobra a koji glasi: „Ne tiče me se!“. Dr. Hodžić je naglasio da je moralna kriza u današnjem svijetu kao kriza odgovornosti sadržana u krizi religijskog temelja odgovornosti.

Govoreći o muslimanskom odgovoru, dr. Hodžić je kazao da bi muslimanski odgovor na moralnu krizu u svijetu, kao krizu odgovornosti, u dubinskom pogledu morao nastojati na povratku etičkoj poruci islama kojom je Poslanik Muhammed, alejhisselam, imenovao svrhu svog poslanstva. Valja podsjetiti, rekao je dr. Hodžić, Poslanik je kazao: „Poslan sam da usavršim moral“, a nije rekao: „Poslan sam da uspostavim islamsku državu.“

Naglasio je da se povijest muslimanske religijske misli, odvija, u velikoj mjeri, u znaku zaborava izvornog budućnosnog, navjestiteljskog, eshatološkog ali i etičkog značenja islama. „Naš zaborav vjerovjesničkog, navjestiteljskog značenja poruke Muhammeda, alejhisselam, pokazuje se u enormnom gubitku eshatološke perspektive u muslimanskom mišljenju. Zbog zaborava eshatološke navjestiteljske dimenzije Muhammedovog, alejhisselam, božanskog poslanja, islamska teološka misao, već stoljećima, kreće se u našem istraumatiziranom konceptu povijesti islama i u našem sekulariziranom razumijevanju povijesnosti svijeta… Teološki govoreći, mi smo izgubili sposobnost za nadajuće mišljenje, mišljenje koje prekoračuje sada i ovdje“, zaključio je dr. Hodžić.

Prva i osnovna kriza je sloboda mišljenja i govora

Muftija Nedžad Grabus govoreći o etičkom monoteizmu i pitanju općeg dobra ukazao je kako je za ovakvu vrstu rasprave „nužno utvrditi o kojoj vrsti krize govorimo i o kojoj vrsti društva? Da li ovdje raspravljamo o teorijama koje su važne za dobrostojeća društva, pluralna, demokratska, za muslimanska društva ili za bh. društvo?“

On je dodao da je jasno „da postoji kriza muslimanskog mišljenja, to nije ništa novo, ta kriza duboko prožima sve sfere muslimanskih društava od političkih, ekonomskih, pravnih i obrazovnih, i to se reflektira na opće stanje ‘muslimanskog’ duha. Posebno kritična kriza jeste kriza vjerskoga mišljenja koja je na neki način ‘zaledila’ muslimanska društva i ostavila ih u civilizacijskom smislu iza drugih društava. Prva i osnovna kriza jeste sloboda mišljenja i govora, koja se odražava na slobodu vjerovanja i prakticiranja vjerovanja, iz koje proizlazi kriza odgovornog djelovanja.“

Muftija Grabus u nastavku izlaganja dao je kraći osvrt na Miskevejhovo (umro 421./1030.) djelo iz područja etike kao najznačajniji izraz filozofskog pogleda na pitanja etike u klasičnom muslimanskom mišljenju.

Akademik Ferid Muhić posebno je istakao da vjera i moral imaju onostrana ishodišta, ne predstavljaju forme društvene svijesti te su stoga konstante koje se ne mogu prilagođavati promjenljivosti društvenih prilika i okolnosti. Prema njegovom uvjerenju, moral je odstranjen iz politike i političkih odluka što predstavlja osnov moralne krize u svijetu. Potrebno je vratiti moral u politiku i političke odnose, naglasio je akademik Muhić.

Akademik Enes Karić, muftija sarajevski dr. Enes Ljevaković, te drugi učesnici u diskusijama značajno su doprinijeli kvalitetu i dinamičnosti okruglog stola. Također je naglašeno da ovakve vrste razgovora i intelektualnih debata treba imati što više, te je predloženo da Centar za dijalog – Vesatijja u narednom periodu nastavi s ovakvim aktivnostima.